Srijeda. Na putu za posao u “oluji stoljeća” eto me u vlaku sa kolegom povremenim suputnikom na istoj liniji “Sesvete - Glavni kolodvor ” inače stručnjakom-specijalistom za “vjersko-stručno-crkvene” teme.

” I onda ti je on Ivančiću ( Tomislavu, svećeniku i profesoru, voditelju seminara ) na njegovo pitanje, kako ti okupljaš toliko mladih, odgovorio ( brat Đuka mu je to odgovorio, a tko je to, jednom drugom prilikom,..), siđi ti sa tog svog brda blaženstava, pa ti njima kuhaj, peri,brini se oko njih,…pa ćeš vidjeti koliko će te njih slijediti,…”

Osjećaš li se osamljenim, nikoga nema oko tebe ?

Siđi i ti dakle, sa tog svog brda blaženstava,…i živi i radi,..i voli i griješi,…živi !

Srijeda. Snijeg i puše. Jasno, trči se.

Dok trčim prvih par minuta se i smijem, kojim su sve naslovima i bombastičnim najavama mediji i meterolozi “okitili” ovaj dan, “neka ne ide na put tko baš ne mora”, itd,… a dan je sasvim ok., barem u Vurnovcu i Paruževini kojima ja trčim,…

A sada malo “borbenije”. Nastavljamo teološko-crkveno-životno-poticajno-borbenu rubriku.

Mnogi se psiholozi žale kako danas jedva da ima muških uzora. Teško da su to političari, a i filmski glumci i sportaši. Sreća je da nam Biblija nudi i ne opisuje savršene muškarce. Kod svakoga od tih velikih muškaraca otkriva i njihove slabosti te mračne strane. Oni uvijek iznova dospijevaju u zamke vlastitih sklonosti ili u napast da dopuste da izvana budu određeni te u napast da se nečemu prilagođavaju. Muškarac se mora ostvariti upravo u usponima i padovima snage i slabosti, svjetla i tame, povjerenja i straha, ljubavi i mržnje. Muškarac traži sučeljavanja i borbu. Uzima u obzir i to da pritom može izgubiti. Prezire posve sigurne putove.

Bori se ! Ne daj se ! Ponos i Snaga !

Utorak, večer.

I moj sin je počeo pisati svoj roman. Sjedi i prepisuje početak romana koji je napisao u autu na jučerašnjem putu za Osijek ( Bjelovar ).

“Tata jel se to može puno kuna zaraditi kada se napiše roman” pita Stipe.

Tata ga gleda, i smije se.

Hladno, zima se vratila. Puše hladan vjetar. Jutarnja trka. Stipe i Petra su danas “položili” na svom školskom plivačkom ispitu. Stipe kaže da ga je učo i pohvalio.

Čitam po tko zna koji put odlomak iz dobre knjige ( Anselm Grun “Boriti se i ljubiti” ). Autor je “skupljao” i pabirčio od drugih, a i ja ću evo od njega.

Duhovni put koji Crkva nudi, agresivnim muškarcima koji hoće promijeniti ovaj svijet slabo “paše”. Ni Crkva im se ne obraća na primjeren način. A upravo Crkva treba agresivne muškarce. No ovi muškarci traže duhovnost koja odgovara njihovoj muškosti, koja u njima budi mušku energiju i usmjerava ih tamo gdje se isplati zauzeti. Biblija nam propovijeda o jakim muškarcima. U njoj muškarci nisu stilizirani kao duhovni gurui. Oni stoje usred života. Rade pogreške i griješe. Ali idu svojim putem pred Bogom i s Bogom. Daju se na tegoban put postojanja muškarcem.

To majstore ! Odrastimo ! Budimo muškarci i žene, a ne mekušci i babetine !

Zauzmi se ! Živi !

Poslije skoro pet godina ( od Manjinih svatova ) gledam svoju tetku, tetkiće i tetkane i njihovu djecu na groblju.

Pet godina.  

Hladno je. Vjetar “brije”. Misa u tvrđi. Ručak.

Dragi tetak Božo počivao u miru.

Hladno. Nema trčanja.

Ujutro sa djecom krećem na put za Osijek, ali prvo do Bjelovara. Djeca ostaju kod Nine i brata Manje. Mama i ja odosmo na sprovod.

Ugodan i “konstruktivan” razgovor sa mojom majkom, i nismo sve “teme ni prošli” i eto nas u Osijeku.

Petak. Trčanje. Posao. U povratku sa posla zove rodica Nena iz Osijeka, umro je tetak.

Subota. Hladno. Milena radi prijepodne. Ja sam u jutarnjoj šetnji na novoj “šetnici” ( dakle, ne trči se ). Poslijepodne malo šopinga, Stipe se poslije dugo vremena ošišao.

Nedjelja. Milena radi cijeli dan. Stipe i ja idemo na misu. Poslijepodne Stipi dolazi prijatelj Luka, a Petru vozim kod prijateljice.

Hladno, kiša, opet se zima vratila.

Trčim po kiši.

Sad ćeš ti čuti što je grijeh.

Pada mi na pamet onaj iz evanđelja, što je sve potrošio ( valjda nisi sve,… ) i borio se sa svinjama za hranu ( dok je radio kao sluga ), a imao bogatog oca koji ga voli i sve mu je oprostio.

I ti imaš takvog Oca. Sve ti je oprošteno. Nemaš se kome šta ispričavati i objašnjavati. Živi život na koji si pozvan, život Snage i Ponosa, a ne da se boriš sa svinjama oko hrane, i preživljavanja.

Ostavi se svinja, svoj posao ti radi !

Došla nam je kolegica poslije mjesec dana sa bolovanja.

Odmah je uključujemo u standardne uredske priče sa glavnim temama, “kresat će nam plaće”, “slijede otpuštanja”, pa onda se to kombinira sa stalnim proučavanjem vijesti sa interneta o “potresima”, “ogromnim valovima”, “recesiji”,…

Neš ti apokalipse,…mrdni se, mrdni i ostavi nešto iza sebe, ako nećeš za sebe, makar za svoju djecu,…

Mrdni se, mrdni !