I što još da kažem? Ta ponestat će mi vremena, počnem li raspredati o Gideonu, Baraku, Samsonu, Jiftahu, Davidu, pa Samuelu i prorocima, koji su po vjeri osvojili kraljevstva, odjelotvorili pravednost, zadobili obećano, začepili ralje lavovima, pogasili žestinu ognja, umakli oštrici mača, oporavili se od slabosti, ojačali u boju, odbili navale tuđinaca.

Dobro Ti jutro dragi prijatelju i prijateljice !
Nabraja jutros Sv. Pavao u poslanicima Hebrejima naše slavne prethodnike, i što drugo reći,…nego zauzmi i Ti svoje mjesto, i pridruži se nizu žena i muškaraca koji su ostavili Trag…Pridruži se Onima i Onomu gdje ti i je Mjesto.

Ne boj Se !
Živi Euharistijski Isuse !
Snaga i Ponos !

Ta gledajte, braćo, sebe, pozvane: nema mnogo mudrih po tijelu, nema mnogo snažnih, nema mnogo plemenitih. Nego lude svijeta izabra Bog da posrami mudre, i slabe svijeta izabra Bog da posrami jake; i neplemenite svijeta i prezrene izabra Bog, i ono što nije, da uništi ono što jest, da se nijedan smrtnik ne bi hvalio pred Bogom. Od njega je da vi jeste u Kristu Isusu, koji nama posta mudrost od Boga, i pravednost, i posvećenje, i otkupljenje,

Jutro !
Dok razmišljam o današnjim čitanjima, a posebno o ovom koje Pavao piše Korinćanima…ostajem opet “zatečen”…i Pavao…i Isus…uvijek tješe i hrabre “malo stado”…a ja kao i dobar dio vas koji ovo čitate nalaze se u najbrojnijem i daleko najjačem religijskom “stadu” kršćana ( katolika ) koju predvode milijuni učitelja, velečasnih, časni, preuzvišenih, doktora i duhovnih vođa na čelu sa Njegovim Namjesnikom…

Dakle…da pokušamo još “jedamput”…tko je tu lud…tko je mudar…

Živi Euharistijski Isuse !
Snaga i Ponos !

Vratio sam se sa “svoga” boksa… i još mi u ušima odjekuju riječi trenera Leonarda…”ruke gore…udri ga…udri…nije ovo proba…”

Živi !
Živi !
Nije ovaj naš Život “priprema”… a niti “proba”…Udri…Živi…Živi !

Živi Euharistijski Isuse !
Snaga i Ponos !

Uvečer istoga dana kaže im: “Prijeđimo prijeko!” Oni otpuste mnoštvo i povezu Isusa kako već bijaše u lađi. A pratile su ga i druge lađe. Najednom nasta žestoka oluja, na lađu navale valovi te su je već gotovo napunili. A on na krmi spavaše na uzglavku. Probude ga i kažu mu: “Učitelju! Zar ne mariš što ginemo?” On se probudi, zaprijeti vjetru i reče moru: “Utihni! Umukni!” I smiri se vjetar i nasta velika utiha. Tada im reče: “Što ste bojažljivi? Kako nemate vjere?”

Jutro !

Rekao Ti je da “Prijeđeš prijeko”.
Ti Znaš Što je To.
I Kuda Ti je Ići.
I On Zna Kuda te Šalje.

Ne boj se.
Ne budi bojažljiv(a).
Imaj Vjere.

Živi Euharistijski Isuse !
Snaga i Ponos !

Podsjećanje da ću uskoro biti mrtav, bilo je najvažnije oruđe na koje sam ikad mogao računati da mi pomogne da napravim sve velike izbore u životu. Budući da gotovo sve – sva vanjska očekivanja, sav ponos, svi strahovi od sramoćenja ili neuspjeha – sve takve stvari jednostavno otpadaju pred licem smrti, ostavljajući samo ono što je uistinu bitno. Podsjećanje da ćete umrijeti je najbolji način za koji ja znam da izbjegnete zamku razmišljanja da imate nešto za izgubiti. Vi ste već goli. Nema razloga da ne slijedite svoje srce.”

Svima onima koji su “posustali” evo malo “podstreka”.
Ovo su riječi Steva Jobsta ( tko ne zna tko je to, neka “progugla”)

Živi Euharistijski Isuse !
Snaga i Ponos !

Mnogim takvim prispodobama navješćivaše im Riječ, kako već mogahu slušati. Bez prispodobe im ne govoraše, a nasamo bi svojim učenicima sve razjašnjavao.

Jutro !
Uzeo sam sami kraj današnjeg Evanđelja, a cijelu prispodobu “preskočio”…da bih podijelio s vama… kako je sav Isusov Govor “zapravo”…Tvrd i Težak za naše “uši”…
Kako svako malo ne skretati s Puta i ne gubiti Nadu…kada i oni kojima je On osobno tumačio i pokazivao…kada god su mogli…sve su “krivo” Radili, Pobjegli bi i Zatajili….a što ćemo onda tek mi “obični”…

A ipak…i uprkos…svega…Sve smo Dobili i Sve Imamo kao i Njegovi prvi Učenici !

Živi Euharistijski Isuse !
Nikada, nikada ne zaboravi Tko Si i na Što si Pozvan(a) !
Ponos i Snaga !

I govoraše im: “Unosi li se svjetiljka da se pod posudu stavi ili pod postelju? Zar ne da se stavi na svijećnjak? Ta ništa nije zastrto, osim zato da se očituje; i ništa skriveno, osim zato da dođe na vidjelo! Ima li tko uši da čuje, neka čuje.” I govoraše im: “Pazite što slušate. Mjerom kojom mjerite mjerit će vam se. I nadodat će vam se. Doista, onomu tko ima dat će se, a onomu tko nema oduzet će se i ono što ima.”

Jutro !
…Tko Ima dati će mu se još…a tko Ima “dužan” je i Drugom Dati i Sebe Darivati.
A Ti Imaš.
Bez obzira koliko oko sebe “gledao(la)” i mislio(la) da drugi više imaju…Imaš sve što Trebaš…
Živi !
Bori se !
I ne boj se !

Živi Euharistijski Isuse !
Ponos i Snaga !

Jer nije nam Bog dao duha bojažljivosti, nego snage, ljubavi i razbora. Ne stidi se stoga svjedočanstva za Gospodina našega, ni mene, sužnja njegova. Nego zlopati se zajedno sa mnom za evanđelje, po snazi Boga

Jutro !
Nismo svaki put raspoloženi od ranog jutra “jurišati” i “boriti se”…ali to je Život…na koji smo Pozvani.
I zato zajedno sa Pavlom čije riječi jutros Crkva nudi na razmatranje…sjeti se… Ti i ja i svaki od nas u istom smo “poslu”.
Ne biti bojažljiv…nego Snažno sa Ljubavlju i Razborom !

Živi Euharistijski Isuse !
Snaga, Snaga i Ponos !
Nikada ne zaboravi Tko Si i na što si Pozvan(a) !

Jutro je, i još “prorađujem” jučerašnji dan, sprovod svoga strica Marka, susret sa tolikim poznatim prijateljima i rođacima, i razmišljam o susretu sa svojim rođakom, nekadašnjim duhovnim vođom za vrijeme moje svećeničke formacije, mojim propovjednikom na moj mladoj misi te 1997 godine u Bjelovaru, Jakovom Mamićem kojem sam uostalom “dao” popriličnu “ulogu” u svom romanu, i to maksimalnog “pozitivca” ( iako u mom romanu, zapravo i nema negativca…)…

Dok idemo od crkve prema nedalekom restoranu, razgovaramo, pitam ga kako je, a znam da već godinama trpi i podnosi tešku bolest, Jakov se smije i kaže…dobro je dok smo Živi…razgovor teče dalje…hodamo, razgovaramo i gledam tog krupnog i fizički i duhovno jakog čovjeka…i Vidim…i Znam…i sa njim ponavljam…

Živi Život !
I ne boj se !
Hvala ti dragi Jakove za Radost Susreta…i Svjedočenje Vjere i Života !

Živi Euharistijski Isuse !
Ponos i Snaga !

“Dok sam tako putovao i približavao se Damasku, s neba me oko podneva iznenada obasja svjetlost velika. Sruših se na tlo i začuh glas što mi govoraše: ‘Savle, Savle, zašto me progoniš?’ Ja odgovorih: ‘Tko si, Gospodine?’ Reče mi: ‘Ja sam Isus Nazarećanin koga ti progoniš”

Jutro !
Na današnji blagdan obraćenja Svetog Pavla, ovo su njegove riječi opisa tog događaja.
On je “imao” Sreće da bude zbačen iz “sedla” i da “poljubi” Zemlju,…
I “došao” je Sebi…tj. Isusu…

Jesi li ti još uvijek “u sedlu” ili si i Ti “došao(la)” Sebi…tj. Isusu…

Što je još Isusu “učiniti” da ga “Prihvatiš” ?

Ne boj se !
Živi !
Živi Euharistijski Isuse !
Snaga, Snaga i Ponos !