Nisam te imao namjeru prepasti sa onim postom niže o “Isusu i smokvi”.
Isus kakvog nam se obično “najviše nudi” obično je neki “pobožni” i “smireni” “tugaljivi” “molitveno-meditativni” i slični Isus, a “čovjek” uopće nije bio takav…
Bio je sasvim “normalan”…što više i “prenormalan” i to mu je bio glavni “problem”…nije trpio licemjerje ( u bilo kojem pogledu ) i po tome je “prao i udarao” koliko i kako god je stigao…
Znam da i ti “moraš” biti licemjer i prihvaćati norme društva u kojem živiš da bi bio prihvaćen u socijalnom, ekonomskom, religioznom i svim drugim “peglanjima” kojima te društvo u kojem živiš nastoji “nivelirati” i “ubaciti u prosjek”…
Evo ti radosne vijesti ( u prjevodu “evanđelja” ) !
Imaš “pravo i zadatak” biti Svoj !
I donesti Svoje Plodove !

Je li sada vrijeme za tvoje plodove ?

Jutarnje trčanje.
I jutarnja misao današnjih ( misnih ) čitanja.

Sutradan su izlazili iz Betanije, a on ogladnje. Ugleda izdaleka lisnatu smokvu i priđe ne bi li na njoj što našao. Ali došavši bliže, ne nađe ništa osim lišća jer ne bijaše vrijeme smokvama. Tada reče smokvi: “Nitko nikada više ne jeo s tebe!” Čuli su to njegovi učenici.

Isus je prokleo ovu smokvu, koja se ( kasnije čitamo ) osušila.
Smokva nije bila “ništa kriva”.
Pa piše da “ne bijaše vrijeme smokvama”.
Nije dala ploda kada je Isus “želio” i on ju jednostavno “sredio”.
Ima li kod tebe kakvih plodova ?

U našem uredu koji je tako “strateški” smješten u našoj zgradi da svako malo nekog “ugošćujemo” “ugostili” smo kolege iz našeg ureda za zdravstvo.
Kolegice su liječnice i “dočekuju” svoje stranke, a to su liječnici iz privatnih ordinacija, vezano za nekakav natječaj za koncesije u vezi ordinacija…elem…
I gledam i slušam… kako se sa poštovanjem odnose jedni prema drugima…naše kolegice sa strankama…i kako se lijepo sa poštovanjem tituliraju “doktore” “doktorice”…i mislim…
A Isus nas zove svojom Braćom i Sestrama…
Heeej čovječe….!
Tko u to vjeruje ?
Ajmo vjernici…
A ako vjeruješ u “to”…što ti to “znači” ?

Samo mrvicu vjere se traži da možeš “osoliti” cijeli svoj život.
Treba ti doslovno samo malo, mrvicu, mrvicu…
Fali ti li i to malo…slobodno dok “jurišaš” u ovom Svom Životu “ponavljaj” sa Pavlom ( Savlom )…vjerujem, pomozi mojoj nevjeri…
Vjerujem, pomozi mojoj nevjeri !
Snaga i Ponos !

Isus ga upita: “Što hoćeš da ti učinim?” Slijepac mu reče: “Učitelju moj, da progledam.” Isus će mu: “Idi, vjera te tvoja spasila!” I on odmah progleda i uputi se za njim.

Jedini “uvjet” za ozdravljenje slijepca Bartimeja bez kojeg ni Isus “nije mogao ništa” bila je vjera.
Ima li toga kod tebe ?
Vjere, mislim.
Pa ako ima u čemu je problem ?

Moraš znati što želiš.
Moraš imati Cilj.
Moraš “nešto” Htjeti “nešto” Biti i Imati.
Ne odustaj !
Grizi.
Bori se.
Živi !
I nikada ne odustaj.

Srijeda, jutro je prekrasno, trči se.
U trci “stiže” ideja koju ću “staviti” na “provjeru” neko vrijeme a onda ćemo je “prezentirati”…
I tako dok ja tražim ideju za sliku za donji post, pronalazim jednu koja me je nasmijala i dala ideju za gornji naslov.
Rečenica je to mog pokojnog profesora sa teologije V. Bajsića a bila je upućena nama mladim studentima teologije, bogoslovima, budućim svećenicima “…kada vas puste na ljude…” …ha, ha…slika je to mladih, jakih pasa koje se “draži” i “pucika” da budu spremni “napadati i gristi”…pokojni profesor ..je mislio na naš “odgoj” u sjemeništu…
“Utekao” sam od “čopora” ali krv nije voda…i dalje “proganjam” i “grizem”…
Pozdravljam sve Navjestitelje Evanđelja, svu subraću svećenike i sve ljude !
Dobro vam jutro !
Snaga i Ponos !

…Putovali su tako uzlazeći u Jeruzalem. Isus je išao pred njima te bijahu zaprepašteni, a oni koji su išli za njima, prestrašeni…

Dio je ovo opisa s putovanja na Isusovu zadnju Pashu u Jeruzalemu.
Ne moraš se truditi da kažeš da “shvaćaš”,… jer ono što radiš i kako živiš “izdaje te”…ili mi misliš “reći” da stvari bolje “kužiš” nego Njegovi učenici koji su s njim hodali i živjeli tri godine,…
Moš mislit…
Piše da su bili zaprepašteni i prestrašeni, a ako si daš malo truda pa pročitaš današnji ulomak do kraja vidjećeš da u trenutku kada se oko Isusa steže “obruč” muke, patnje i smrti oni se svađaju “koji je veći od njih” i “koji će mu sjediti s desna koji s lijeva”…
I kako onda “dalje”…i što ćemo s tvojim “duhovnim” ( može i sa i bez navodnika – mislim na – duhovni ) životom ?
Treba ti….treba ti…Stvarni…i Živi…
Treba ti Snaga…Stvarna Snaga…
Imaš li toga ?
Euharistijski Isus…što ti to “znači” i “govori”…

Djeca su u krevetu.
Naša uobičajena priča prije spavanja obogaćena je novim dodatkom, već dvije večeri za redom meni Stipe čita dijelove “Mačka u čizmama”…
A onda slijedi moja priča…o učitelju Yodi iz serijala “Ratovi zvijezda”…
Priča traje već tjednima…u današnjoj “epizodi” Yoda izlazi iz vrtića i kreće u školu…( to trebate čuti…a da tek znate sve Yodine dogodovštine iz vrtića…ha, ha,..)..
Njih dvoje sa zanimanjem prate sve Yodine avanture…ljutnja jedino nastane kada tata kaže…” a što je bilo dalje to će te čuti sutra”…
Draga moja djeco…i sva djeco…
Laku noć !

Večer.
Milena je otišla u noćnu smjenu, dovezao sam Stipu sa nogometa a Petru sa atletike, idem do sobe, raspremam se, dok skidam kravatu i spremam svoju bijelu košulju “pada mi na pamet” današnji razgovor sa sestrićnom Snježanom u vezi njenog teško bolesnog oca a moga ujca Marijana…
Bijela košulja ( uvijek je kako se sjećam bila bijela ) sjećanjem me nosi u njihovu gostionu ( ujca Mirka i Marijana ) u malom bavarskom mjestu Haushamu, u kojoj su njih dvojica radili sa svojim ženama…i sjetim se naših posjeta preko ljeta iz vremena osnovne škole…u ona vremena…davno…
Pamtim te bijele košulje ujca Marijana i Mirka,… njihovu srdačnost, gostoprimstvo, smjeh i radost…
I želim mu Zdravlje i Snagu.