Jer velika mi djela učini Svesilni,
sveto je ime njegovo!
Od koljena do koljena dobrota je njegova
nad onima što se njega boje.

Jutro, zahladilo je, a i kiša pada.
Ništa od jutarnjeg trčanja,… jer u glavi, trbuhu a i “ostatku tijela” se “osjećaju” jučerašnje “aktivnosti” povodom slavlja “Dana branitelja grada Zagreba”…
Danas je blagdan “Pohoda BDM”…
…”Imamo” i Mariju Bistricu i Sinj i Aljmaš i Međugorje…ali to očito “nije dosta”…
…Imamo Hrvatsku o kojoj su sanjale i umirale generacije naših očeva i majki, i naših predaka…naša je naša,…Lijepa Naša…ali ni to nam očito nije dovoljno,…
Mi još uvijek “nešto čekamo”… “nad nečim naričemo”,…druge optužujemo…netko nam je kriv…
Ovoga jutra…imaš sve što Trebaš.
Nemaš li to jutros…nikada ni nećeš Imati.
Imaš i Isusa i Mariju i svoju Hrvatsku.
Imaš Ponos i imaš Snagu !
I prestani se izvlačiti i drugima “podmetati”.
Imaš li ti uopće Vjere ?
U što ti zapravo Vjeruješ ?
I što tebi zapravo fali ?

Ajmo Hrvatska !
Euharistijski Isuse Ponosa i Snage !

Dok slavimo utakmicu u Žerjavincu u našem lokalnom klubu, utakmicu i pobjedu naše djece, prijatelj me zove na obilježavanje “Dana branitelja grada Zagreba” na Maksimirskom stadionu,…
Oko 15 h smo tamo,…
Vrhunac toga slavlja je utakmica veterana Hajduka i Dinama, a zatim zadnja utakmica, 4 Splitska brigada protiv 1 i 2 ( Tigrovi i Gromovi + HOS i Specijalna policija ).
Na praznom maksimirskom stadionu, uz par stotina gledatelja, svjedočim pobjedi Dinama i 4 gardijske ( Splitske ) brigade…
Nešto kasnije smo u restoranu “Sesvetska dolina”…do malo prije ( sada je već – ponedjeljak ).
Pjeva se Thompson…Zečić, Grdović, Mišo Kovač…hajdukovci i dinamovci zagrljeni….Hrvatska je…cijela tu…
Nitko nam ništa ne može….ajmo Hrvatska….
Grlimo se..i pjeva se sa legendama Hajduka i Dinama…Holcer, Vabec…hrvatski generali…sve je tu…
I Snaga…i Ponos…I Hrabrost…sve je tu…
Da li nam nešto fali ?
Da.
Netko tko nas treba povesti.
Euharistijski Isuse, Stvarni, …Živi….povedi nas…
Ajmo Hrvatska !

Utakmica u 12 h protiv “Save” sa Jaruna u našem Žerjavincu.
Borba za treće mjesto u drugoj zagrebačkoj ligi limaća.
I pobjeda od 1: 0.
Koja je to borba bila,…
Kako su klinci “grizli”…naši “zagići”…moj Stipe, Luka,…i toliki drugi…
Sjedimo u klupskom kafiću,…pijemo, slavimo, djeca imaju malu zakusku,…tako je lijepo biti pobjednik…pobjediti…
Imaš pravo…i dužnost….biti pobjednik….!
Radi sebe…svoje djece…i tolikih oko tebe…
Snaga, Snaga i Ponos !
Nisi miš, nisi puž, nisi štraca,…
Ti si Pobjednik !
Hrabro….!
Naprijed….unatoč svemu….
Ponos, Ponos i Snaga !

A sve je Tvoje.
I svi su Tvoji.
Tek danas sam “skopčao” jučerašnju proslavu “Dana oružanih snaga RH”.
Devetnaest godina od osnutka naše vojske, naših oružanih snaga, naših branitelja.
Punoljetni smo.
I na račun toga nam se ( svima zajedno ) mogu “oprostiti” neke greške i propusti ( kao državi i narodu )…, no mi koji smo odrasli i zreli ( meni su 42 ) i nemamo baš “prava” na “izmicanje” i “vrludanje”…
Bori se.
Za sebe.
I sve svoje.
Ne odustaj “od sebe” i svojih Snova i Vizija.
Bori se.

Još vam mnogo imam kazati ali sada ne možete nositi.

Današnji blagdan Presvetog Trojstva i misna čitanja donose “zanimljivu” Isusovu “uputu”…o “širinama i dubinama” Duha koji je “ostavljen” da “puše gdje i kako hoće”…
I današnji blagdan govori o Tri Osobe i o njihovom međusobnom životu i prožimanju.
Što to još “čuješ” ali sada još nisi sposoban “nositi” ?
Ne boj se !
I nikada ne zaboravi Tko si i na Što si Pozvan.
Snaga i Ponos Euharistijskog Isusa !

Poslijepodne sam uz veliku košnju brjega ispod kojeg živimo stigao i prokrčiti put u polju u kojem trčim, točnije dio preko potoka koji je bio zarastao i kroz koji sam se jedva probijao.
Ne vidiš li ti svoga Puta, učini isto.
Prokrči si Put.
Snaga i Ponos !
A ja još malo, bome odoh na spavanje.
Laku noć.

A Isus će im: “Ni ja vama neću kazati kojom vlašću ovo činim.”

Današnja misna čitanja donose ulomak u kojem Isus odgovara farizejima da im neće reći kojom vlašću čini to što čini.
Znaš li to koja je to i kakva Vlast ?

Evo mene…
Sada je 21.28.
Subota je počela neispavano, bio je Stipin prijatelj Luka, a njihova igra je bome potrajalo do dugo u noć…
Jutro bez trke ( subota je ), pa onda košnja trave…a poslijepodne sa Milenom do grada i usput malo šetnje i kupnje, pa sa Stipom matematika ( ispunjavanje praznih stranica u zbirci zadataka ) i eto…večeri…

Zove prijatelj.
Pa zove opet.
Ne vidimo se, pa on opet zove ( što je za njega malo neuobičajeno ) shvaćam da je nešto “važno”..i opet poslije neuspjelog jučerašnjeg susreta ( na koji sam jednostavno zaboravio ) opet zove i objašnjava što je,…
Elem,…
Ja nisam znao da ti imaš blog, i da ono što mi pričamo da to ti pišeš na tom blogu, kaže on…
Ma di pišem, to ti ja, ponekad nešto “iskoristim” iz onoga što s nekim pričam i razgovaram, pa tako i s tobom, a sve “teško” kamufliram, mijenjam imena i namjerno “zabašurim” da još nekoga ne bi “uvukao” u “ovu svoju ludost” objašnjavam i “ispričavam” se ja njemu.
Ma nije ništa loše, pročitao sam, sve je to istina i točno tako što si ti napisao ali neki su se prepoznali,… pa…nastavlja prijatelj…
Tražim ja “inkriminirani post”…i on se nalazi… u prošloj godini…opa Miki…čita se mislim ja dok mijenjam “inkriminirani post”…
Čitamo se, čitamo dragi čitatelji i prijatelji…i širimo…
A i imamo zašto…
Snaga i Ponos !

Indijski ep Bagawadghita opisuje Arjunu, vladara na vrhuncu moći koji se priprema za odlazak u bitku. Odvažan je i uspješan ratnik, poznat po junaštvu u borbi. Ali u predvečerje najveće od svih bitaka, on se počinje kolebati.

‘Ne odstupaj od onoga što jesi’, reče mu Kršna. ‘Odbaci malodušnost i ustani. Ne možeš ne izvršiti svoju dužnost. Bez obzira što je tvoja uloga u životu, moraš je igrati i moraš to obaviti dobro’.

Priča nije moja.
Već sam je i “koristio”.
Ali toliko je dobra, da će biti još ( bez brige ) “korištena” na ovim stranicama.
Jutro je.
Bitka počinje !
Sestro i brate sljeditelju ovoga bloga, Arjuno “moj” udri majstore !
Nema nazad !
Udri !
Živi Svoj Život !
Snaga i Ponos !