Srijeda. Snijeg i puše. Jasno, trči se.

Dok trčim prvih par minuta se i smijem, kojim su sve naslovima i bombastičnim najavama mediji i meterolozi “okitili” ovaj dan, “neka ne ide na put tko baš ne mora”, itd,… a dan je sasvim ok., barem u Vurnovcu i Paruževini kojima ja trčim,…

A sada malo “borbenije”. Nastavljamo teološko-crkveno-životno-poticajno-borbenu rubriku.

Mnogi se psiholozi žale kako danas jedva da ima muških uzora. Teško da su to političari, a i filmski glumci i sportaši. Sreća je da nam Biblija nudi i ne opisuje savršene muškarce. Kod svakoga od tih velikih muškaraca otkriva i njihove slabosti te mračne strane. Oni uvijek iznova dospijevaju u zamke vlastitih sklonosti ili u napast da dopuste da izvana budu određeni te u napast da se nečemu prilagođavaju. Muškarac se mora ostvariti upravo u usponima i padovima snage i slabosti, svjetla i tame, povjerenja i straha, ljubavi i mržnje. Muškarac traži sučeljavanja i borbu. Uzima u obzir i to da pritom može izgubiti. Prezire posve sigurne putove.

Bori se ! Ne daj se ! Ponos i Snaga !

sva koncentracija duha i tijela u kažiprstu!!!