Na poslu sam.

Između novina i kave, ( a i nešto malo posla ) razmišljam ( volio bih da ne razmišljam, ali eto,…šta ću,…).

“Traži” se da budem ovca, da uzorno “blejim”, i da budem “zahvalan”.

Neću.

Zahvalan jesam. Odbijam blejati.

Zato što ima pjesmu.

Srijeda. Jutro, trčanje.

Zašto Petar Mamić, vascele dane “burgija” svojom “tajnom” po crkvi, popovstvu, Isusu,…

Zato što Petar Mamić ima “pjesmu”.

“Burgijanje” se dakle nastavlja.

Dobijem ja povremeno dragi “pratitelji” i čitatelji, pokoje pismo i mail, pa ljudi ponekad pitaju, a šta je sa misom, što sa molitvom, i slično.

Daklem.

Trčim ja jutros i onako “kontam”. Što je Isus zapravo “promovirao” i što je “donio ” ? Znam da ću se možda ponoviti,…ali ponavljanje je majka učenja i mudrosti. Sreća da je to zapisano u Evanđelju, koje nadahnjuje tolike. Pa evo opet mog “doprinosa”.

Isus “izbjegava” hijerarhiju tadašnje “crkve”. Druži se i pomoćnici ( apostoli ) su mu amateri i laici. Kraj tolikih profesionalaca. Najveći mu je  između svih rođenih od žene, Ivan Krstitelj, rubni tip i rubni prorok, divlji čovjek, jedan između tolikih koji su tada hodali i “naučavali”. Najveću vjeru koju nudi za primjer vidi u časniku okupatorske rimske vojske ( nisam dostojan da uđeš pod moj krov, nego samo reci riječ,…).  A prvi svetac mu je razbojnik ( vjerojatno ubojica i nasilnik ). Ako koga nije trpio to su bili tadašnji svećenici, bičem ih je naganjao, i “prao” gdje god je stigao,…

U toga i takvog Isusa vjerujete ?

Ozbiljno ? 

Ili nekog “drugog” ?

Jutarnja trka. Nema snijega, ali ima blata.

Spremam se, jutro je, 7.20 h, Stipe se “namješta” pred nintendom, ja prebacujem na TV da vidim prognozu, i da li da nosim kišobran, kad tamo ( u emisiji “Dobro jutro Hrvatska ) eto ti lika iz moje knjige,…dr. Kulića ( sa Ekonomskog instituta ).

I imam što čuti.

Dr. Kulić govori “kontra” svih ekonomista.

Mi imamo pravo na život, a ne na preživljavanje, govori Kulić. Treba se osvijestiti, možemo trošiti samo onoliko koliko stvorimo. Trošili smo i “rasli” na tuđem novcu, koga treba vratiti. Ove godine bi trebali vratiti 21 milijardu €. Otkud ? Kod nas vlada deficit svijesti. Život je konceptualan, a kod nas postoji samo koncept pokore i vladanja ( vjerskog i političkog ). Gdje je tu kritičko razmišljanje, pita se Kulić.

To majstore !

Kulićeve riječi zvuče gotovo proročki, tj. luđački. Govor koji rijetko čujemo. Ali koji zvuči točno i ispravno.

Jutarnja trka.

Pola dana sam na poslu. A ostatak dana se bavim pravnim problemima za sudsko “kreševo”. Majstor Nikola je danas potpisao svoju izjavu o radovima na uređenju kuće, a i na poreznoj upravi sam izvadio potrebne dokumente. Spremni smo.

Gledam u emisiji našeg poznatog alpinista i putopisca Stipu Božića, koji je vidio sve svjetske vrhove, pustinje, planine i dubine.

Čemu služe noge, nego za hodanje, čemu ruke nego za rad, govori Stipe. Hodajte, i radite, uživajte u prirodi, kaže Stipe.

Slušam ga, pravi je,…

I spontano mi pada na pamet, a čemu mi služi glava ?

Milena radi prijepodne.

Sa djecom dolazim na Svetice oko 11 h ( usput smo pokupili i Milenu ). U 11,30 Petra ima kros natjecanje. Čekamo sa nestrpljenjem, pedesetak ih je na startu, i počinje,… Trče dva kruga. Petra je nekako prvi krug i optrčala, ali drugi je uglavnom prehodala,…

Seko zašto nisi trčala brže, pita Stipe.

Smijemo se.

Na proputovanju po “dragom prigorskom kraju” skrećem kod poznanika ( nikada nisam bio kod njega ) inače isto jednog od dragih sugovornika o “vjerskim i inim” temama na mom putu za posao ( autobus i vlak ).

Nije kod kuće. Supruga je sa djecom, on je na putu u Dalmaciji.

Ostajem, “šokiran” skromnom kućom i mogao bih gotovo reći siromaštvom, ( prošao sam par puta kraj kuće dok sam je tražio, neshvaćajući da je ta skromna kuća, kuća moga poznanika )  osobe tako “bogate” duhom, a bome i materijalnom i svakom drugom pomoći za svoje bližnje.

Tko ima srca, ostaje i bez gaća ( skoro pa gol ) mudrost je koja mi pada na pamet dok se vozim, svojoj kući.

Na poslu sam.

U kancelariji mi je čovjek ( hoću reći stranka ). Hoće do šefa. ( glavnog šefa, dakle, Milana ). Fin čovjek.

Ne trebam ja ništa, govori mi on, slušam ga ja, slušam,… govorim mu način i postupak ( pomoću kojega ga zapravo “nikad” i neće vidjeti, jasno, sve finjaka,…evo sada ću ja reći njegovoj tajnici, ostavite podatke,…moš mislit, što će ti se javiti,…). Dok s njim razgovaram, vidim kroz prozor kancelarije ( valjda jedini u cijeloj zgradi imamo prozirno staklo kancelarije kroz koje se vidi unutar zgrade, da bolje vidimo svoje građane ) šefa ( Milana ).

Znate šta, kažem čovjeku, eno ga ide van ( mislim na šefa, i pokazujem mu ga ), trčite za njim, i riješite to, to vam je jedini siguran način, kažem mu.

Čovjek skače kao oparen, kreće u trku, i…stiže ga ( iako mi je govorio da on to ne bi na taj način, da on nije takav,…ipak je razum prevladao ! ).

Trenutak kasnije se vraća i zahvaljuje mi.

Imaš li problem ? Nemoj okolišati i gubiti vrijeme,…”udri” u glavu !

Okolišaš ? Ti dakle, zapravo i nemaš problem.

Dragi moji, bez obzira čime se bavite, ako se “pronađete” u ovom “poslu” iz niže navedenog “zaključka”, tj. Isusovog govora, ne možete pogriješiti niti “omanuti”,…

Za neke stvari doduše, očito treba vremena ( govorim to iz vlastitog iskustva “svoje tajne”  ), ali ako ste u poslu “lomljenja jarmova” ( bez obzira bilo koje vrste ), u pravom ste poslu, i jednostavno, ne može vam biti dosadno,…

Muči li vas osjećaj dosade, suhoće i ispraznosti,…pogodite sami,…nalazite se u krivom “poslu” i “stanju” ( ne krivite druge, jeste li stvarno sigurni da su drugi krivi ? ).

Dakle, u kojem si ti poslu ?