Milena cijeli dan radi.

Petra i ja se ( poslije dugo vremena ) spremamo na misu u 10,30 u Soblincu. Stipe će tamo doći sa prijateljom Lukom.

Sunce,… prekrasan dan.

 Zajedno u tjednu kupnju do “Gardena”. Poslije ručka vozim Petru kod prijateljice, Stipu kod Luke kod kojega će i prespavati.

Žena i ja smo kod Krune i Maje na poslijepodnevno-večernjoj kavi.

Ludilo brale !

Mekušac nije samo nezanimljiv partner ženi već je i društveno sterilan.

Iz njega ne proizlazi nikakva energija, nikakvo sučeljavanje, nikakva strast i inovacija.

U praksi američkih psihologa mekušci se žale na svoju bespomoćnost. Osjećaju se dezorijentirani i u stalnoj su krizi identiteta. Dopuštaju da društvo brine za njih umjesto da ga sami oblikuju pionirskim duhom, odgovornošću i smjelošću.

Ima toga još, ali ja sam ovo izdvojio, i to je dosta. Ja sam se “pronašao”. Jel se još tko od muških koji ovo čitaju “pronašao”  ?

Zašto se ne predaš Bogu ? Jednom zauvijek. Stvarno. Sada !

Ako jasno vidiš svoj put, slijedi ga. Zašto ne odbaciš kukavičluk koji te koči ?

“Pođite, propovijedajte Evanđelje…Ja sam s vama” – ovo je rekao Isus…i rekao je to tebi.

Nije moje, “posudio sam” ovo od J. Escrive., al je dobro, zar ne ?

Smijem se i dok ovo pišem.

A valjda ste čitali, kako je ovih dana primoštenski načelnik poslao pismo ministru uprave Mlakaru, njegovom tajniku, a i Kosorici pismo, u kojim ih teško vrijeđa, šalje u tristo p.m., i slično,…

Stipe majstore ! Ako to niste čitali samo upišite na google “Stipe Petrina”.

Ne kažem baš da je to tako dobro, ali ima, ima nešto,…ha, ha…

Treba po “guzičarima” udarati tamo gdje su “najslabiji”, znam to iz vlastitog iskustva ( vlastitog “guzičarstva” ).

Koji lažno obziri, uvlakaštva, licemjerja,…tu si i braća srbi jaki, sjetim se onog njihovog ministra pravosuđa koji je Carli del Ponte poslao slično pismo i izvrjeđao je,…

Zaključak ovoga posta ?

Ne daj se luđima i budalastijima od sebe !

Bog ti je dao pamet i razum, imaš pravo na život a ne preživljavanje !

Udri ! Udri ! Ne daj sebe !

Često puta dragi moji čitatelji smiješan sam sam sebi,…

Sva ova moja nastojanja, “burgijanja”, nuđenje i “objavljivanje” moje “tajne”, a onda opet,…ostanem bez teksta, “shvaćajući” kolike budalaštine i gluposti uzimam(o) zdravo za gotovo podrazumijevajući ih “svetim” i “neupitnim” a zapravo su ponižavajuće glupe i smiješne za zdrav razum,…

I onda shvatim, nema se što previše odmarati, na onom svijetu ćemo se odmarati,…

Iziđi, iziđi iz svoga kuta,…i udri, udri, opleti, imaš, ipak imaš dovoljno svega što ti treba.

Udri !

Evo malo i “izviješća” o “burgijanju”.

Šaljem “ponudu” o svojoj “tajni”, na više adresa i za razliku od običaja da se nitko uopće ne javi, stižu odgovori sa dvije strane  ni za pola sata ! Rekord. Jedan kaže da je zainteresiran, a drugi glavni urednik u jednoj velikoj izdavačkoj kući, i ja izmjenjujemo pet mailova u sat, dva, kaže čovjek, da je preopterećen, da ima stotine tekstova, da pričekam par mjeseci, dok stignem “na red”, ja se “ne dam”, i tako on to ( roman ) printa i čita iste večeri,…

Stiže mi i njegov, na kraju zadnji mail.

Postovani gospodine Mamic.
Uspjeli ste me zaintrigirati samouvjerenoscu i tematikom, nocas sam citao Vas
rukopis…
Na zalost, nisam zainteresiran za njegovu objavu,ni na koji nacin.
Vi znate sto zelite – to je velika stvar – imate materijala, strasti,
uvjerenja, stavove, obrazovanje, ali morat cete jos poraditi na spisateljskim
tehnikama.

Kruno L.

Jutro, trčanje.

U autobusu vidim prijatelja sa kojim “najbolje” obično obrađujem “teološko-životne” teme. Jasno, odmah nastavljamo gdje smo “stali” prije koji tjedan ili već koliko je prošlo od zadnjeg susreta.

“Zaključak” nam je isti, a glasi :

Veliki čovjek si postavlja velike zahtjeve. Mali ih postavlja drugima. ( Konfucije )

Možda se ovo ime ustali za ovu moju rubriku. Dakle čitam evanđelje, nad njim meditiram ( što god to značilo ) i onda “dijelim” svoje spoznaje s vama. Pošto je to oprečno ( bar ja to tako doživljavam ) uvriježenom stavu mojih nekadašnjih kolega ( teologa ) ja sam “ovo svoje” odlučio imenovati “antiteologijom” ( dok ne nađem možda koje bolje ime, iako je i ovo prilično dobro, i vjerojatno će ostati ).

“Ribanje mozga” ili “pranje mozga” kojem smo od djetinjstva izloženi je toliko jako, da treba vremena, da čovjek uopće “progleda” ako mu se to uopće i dogodi za života.

Ja “progledao” ( bar to ja tako mislim ).

E sada slijedi moje iznašašće.

Isus je dakle “progledao” u 30 godini. Kreće obraćati svijet. Traži suradnike. I koga izabire ? Polako, polako,…Ovo je važno ! Razmisli !

I tada je bilo crkve, popova, biskupa, časnih,….ejj !

Koga on izabire ?

Amatere i laike !

Razmišljaj ! Zašto ? Zašto ?

Želiš slijediti Isusa ?

Razmišljaj o ovome ! Važno je !

Jutro, trčanje.

Na stanici vlaka u Sesvetama grije sunce. Nailazim na poznate osobe iz Blaguše, razgovaramo. Sitnice. Koje život znače. I od kojih se život sastoji.

Zahvalnost. I osjećaj dužnosti.

Snaga i Ponos.