Jutarnja trka. Hladno.

Čitam pomalo “zavjereničku literaturu” od jučer.

Čitam tako krasan opis nezrelosti i infantilizma, i odmah se prepoznajem ( nažalost ). Autor ističe dva ključna čimbenika. Prvi je, strah pred novim pogledima i odlukama, jer se čovjek boji koraka u novo, nepoznato. Zato što uzmiče pred novim osobnim odlukama, u rastu nužno zaostaje.

I drugi razlog je traženje lagodnosti, bijeg pred naporima, prebacivanje odgovornosti na druge i voljno podređivanje sama sebe tim drugima.

Odrasti Petre !

A i svi vi drugi.

Večer. Idem autom po djecu, oni imaju nastavu poslijepodne.

Tata, znaš šta sam dobio iz testa iz matematike kaže Stipe, dok ulazi u auto.

Što sine ?

Jedan.

Tata, i mi smo pisali test iz matematike, javlja se Petra, a ja sam dobila pet.

Draga, tatina djeco,…

Utorak. Ode I., došao mi u posjet kolega Dan ( teolog i filozof ) i što ćemo nego “udri” po vjerskim temama.

“Opatrnuli” smo među ostalim i Dragu Pilsela ( isto teologa ) koji eto vjerojatno ide u savjetnike predsjednika Josipovića.

Što će li Pilsel savjetovati predsjednika pitamo se.

Utorak je još uvijek ( iako ovo pišem u srijedu ).

Eto oko podne mog prijatelja I., onog od jutros iz vlaka, i donosi mi i “zavjereničku” literaturu.

Ovo je ti je knjiga koju je napisao profesor sa Gregorijane ( papinsko sveučilište u Rimu ) koju sam ja preveo sa francuskog, još je u rukopisu, ponudio sam je ovima na Kaptola, ali kad su vidjeli o čemu je riječ, nisu je htjeli kaže I.

Knjiga se inače zove, “Poslijesaborski katolički etos”, a autor je dr. K. Vladimir Truhlar.

Odmah se bacam na proučavanje.

Zovem prijateljicu, koja je književnica, urednica je jednog portala za religiju, duhovnost i književnost, i pitam je, jer znam da je dobra sa jednim novinarom ( koji je i književnik ) a i urednik u jednom žutom tjedniku ( ajde odati ću – “Nacional” ) da me “spoji” s tim novinarom, a sve vezano uz moju “Tajnu”.

Ajoj kaže ona, di ćeš njega, on ti je pravi katolik, da on vidi tvoju knjigu, znaš ma on ti je ono baš pravi, pravi katolik, te surađuje na “Radijo Mariji”, te piše kolumne po katoličkim novinama,kud njega, kaže ona.

A ja mislio da sam i ja pravi katolik, kažem ja Ružici.

Na poslu “prevrćem” po novinama, i bilježim jednu tipično “svećeničko-očinsku” izjavu novo izabranog srpskog patrijarha, među važnim prioritetima njegove službe je ” Kosovo, koje je za srbe njihov Jeruzalem, te kako će crkva učiniti sve u obrani Kosova i Metohije”.

Nazdravlje braćo ! Udri brate Irineju ! Široka ti livada !

Jutarnja trka. Hladno.

U vlaku kojim putujem na posao, susrećem svog poznanika ( a vjerujem i prijatelja ) I., visokog dužnosnika u jednom ministarstvu. Ko o čemu, nas dvojica o Crkvi i vjeri. I. je pripadnik jednog nazivimo to tako kršćanskog bratstva koje nastoji i živi vjeru kao crkva prvih vremena.

Slušam ga, i dok razglabamo o vjeri i crkvi, o tome kako je i kako bi to trebalo biti, u punom vlaku, osjećam se pomalo “zavjerenički”. A o čemu će “zavjerenik” nego o “Tajnama”.

Došao mi je u posjet rođak Gojko i donio “maštuluk”, umro biskup zadarski Prenđa.

A sjećam se ja i kada je on bio izabran za biskupa.

Pazi sad ovo, nema tome ni dvadeset godina ( 20 ! ). 

Smanjit će nam plaće, jadikuje kolega. Drugi se danas ne osjeća dobro. Pa onda dva mejla poznatih osoba, jednom smanjuju plaću, jedan bez posla, pa onda zvoni telefon, žali se gospođa sa Rebra na kaznu “pauka” od 1000 kuna, pa onda još jedan sa “paukom”, pa,…koji dan,…

Ne damo se ni uz depresiju, ne damo se,…

Četvrta kava danas. U posjetu prijatelj, donedavno isto djelatnik ove kuće ( i to s dobrim položajem ), a sada se otisnuo u privatni biznis.

I, pitam ga ja, kako je.

Napokon dišem punim plućima, nije lako kaže on, ali napokon sam u nečemu poslije dugo vremena, i to sto posto, i “borim se” cijelim srcem,…

Ne daj se prijatelju ! Sretno !

Naprijed Hrvatska !