Malo kasnije poslije siromaštva i bogaca, eto ti i našeg pjevača Rundeka ( iz nekadašnjeg “Haustora” ) koji već dugo živi u Parizu, u nekoj repriznoj emisiji od jučer.

Pitaju oni tako Rundeka o našoj glazbenoj sceni, a on kaže da se uvijek čudi i nikada ne može dovoljno shvatiti iz svoje ( sada “zapadne” evropske prespektive ) koliko je kod nas bogata ponuda raznih vrsta glazbe i kako svi uspiju “naći” svoju publiku.

I onda netko kaže da se ništa ne događa,…

Ovaj tjedan radim poslijepodne ( tj. mijenjam kolegu koji uvijek radi poslijepodne ) i uspijevam vidjeti na tv-u emisije koje inače nikada i ne vidim.

Gledam tako na televiziji gospodina Krznarića iz udruge “Zagrebački bokci” koga i inače često vidim u našoj gradskoj upravi. Emisija govori o siromaštvu, slušam sugovornike, a među i njima i Krznarića.

Svi zapravo govore isto. Ljudi su dobri. Pomažu. Mnogi koji pomažu žele i ostaju anonimni.

“Problem je zapravo što mnogi ljudi nemaju posla,te mnogi ne mogu drugima pomoći, jer i sam nemaju dosta. Treba nam netko tko će otvarati nova radna mjesta, to nam svima treba”, zaključuje Krznarić.

Ponedjeljak.

Gledam na televiziji u kratkom osvrtu obraćanje predsjedničkog kandidata Nadana Vidoševića i njegov komentar na svoje četvrto mjesto.

“Nikada, nikada, nikada ne krivite druge za svoje rezultate. To je uvijek do vas i samo ste vi za to odgovorni” ( parafraziram ono što sam čuo ) kaže Nadan.

Svaka čast.

I šteta.

Koristimo poslijepodne za kupovinu, ( Stipe je dobio dar za imendan ),  i posjet didu Stipi u bolnici.

Danas su izbori za predsjednika države.

Žena i ja nismo glasali ( ja sam kao i Kerum zaboravio osobnu kartu, ali se nismo vraćali drugi put ).

Ostao sam začuđen kako su analitičari izbora točno predvidjeli postotke tko će koliko dobiti postotaka glasova,…

U Bjelovaru smo.

Danas imamo tri slavljenika. Stipu. Striku Stipu. I dida Stipu.

U Bjelovaru smo na ručku kod mame ( tj. bake ).

 S nama je i Lili.

Vratili smo se iz Bjelovara i prije nego što smo mislili, tako da nismo uspjeli vidjeti brata Manju.

Dida Stipe je ipak dobro.

Petak. Toplo je.

Sretan i blagoslovljen Božić dragi čitatelji i pratitelji moga bloga !

A i svim ljudima dobre volje !

Zdravlje !

Sreća !

Kune i euri !

Sretno !

Četvrtak. Badnjak.

Vozim Milenu poslijepodne ranije na posao. Dida je operiran ( zapletaj crijeva ), Milena radi noćnu.

Kod kuće sam sa djecom.

Bor. Puna kuća hrane koju nema tko jesti.

Gledam TV. Emisija o Božiću, Badnjaku, voditelj postarijeg isusovca koji je dugo vremena bio u Rimu pokušava navesti na uobičajene teme ovih dana o “materijalizmu”, “izgubljenim vrjednostima” ,”kako je nekada sve bilo bolje”,…no “neda” se gost u studiju.

Tko kaže da je prije bilo bolje, govori on začuđenom voditelju.

Ne bavimo se drugima nastavlja on, sveci i duhovni oci nam poručuju, okrenimo se sebi, pođimo od sebe.

Znate kako je počelo obraćenje majke Tereze u Indiji pita on već vidno “izgubljenog” voditelja.

Tako da je podigla prvog gubavca,…od sebe treba poći,…a ne baviti se drugima, zaključuje isusovac.

Četvrtak. Jutro. Na poslu.

8,30. Obraća nam se naš šef Milan. Predvorje zgrade, i sa sva četri kata načičkana su ljudima.

Čujemo prigodne riječi našeg Gradonačelnika, a na kraju nam kaže, nemojte se ljutiti ako vam se vratim,…

Pobijedi Milane !

 Sretno ! ( a može i Nadan ).

Vraćam se sa Rebra.

 Milena, koja radi cijeli dan “preuzima” didu i smještaju ga u istu sobu u kojoj je ležala teta Neva ( Urankina teta ).

Ohrabrujem Stipu i govorim mu kako je u toj istoj sobi ležala teta Neva i izišla je.

No sjećam se i našeg djeda Mate ( ali to mu ne spominjem ) kojeg smo na samom početku ove godine doveli u bolnicu, a on se više nije vratio,…

Dok odlazim iz bolnice razmišljam kako je najveći dio ( a možda i svaki ? ) naših uobičajenih strahova smiješan, pred činjenicom da nam svaki dan može biti i zadnji,…

Poslije duže vremena sam u knjižari Profil u Bogovićevoj.

Uzimam nekoliko knjiga.

Jedna od njih je o “najuzvišenijem duhovnom putu”.

Zanimljiva je.

No, ništa novo,…

Osim onoga j*** mi se.