Jutro bez magle. Trčanje.
Prekrasan sunčan dan.
Na poslu uobičajeno uzbudljivo.
Otkrio sam da Hrvatska ima jednog književnog agenta.
Čuo sam se sa agentom.
Hoće li on “otkriti” tajnu Kaptola ili valja još čekati,…vidjeti ćemo.
Što ti znači ono o borbi, s kime se to treba tući pita prijatelj ( misli na moj post niže, onaj gdje se tuku ona dvojica ).
Kako što i kako s kime, iščuđavam se ja.
Život je borba, valja nam se “mlatiti” sa svime što nas priječi da živimo “svoj” život, objašnjavam mu ja.
Borba, borba, ne predavati se, uvijek i iznova diži se i udri, tumačim ja,…
Utorak, posao, kava.
Kolegica sa posla koje nije bilo više od tjedan dana, priča o svojoj gripi.
Mislila sam da sam hrabra, čvrsta,…a malo gripe, čovjek padne u “bed”, i onda vidiš kako si zapravo slab, govori kolegica.
Svi smo zapravo takvi,…isti smo,…
No to nas ne priječi da Živimo dok smo Živi.
Živi !
Uprkos svemu. I svima.
Magla je. Nije hladno.
Jutarnje trčanje obavljeno.
Punih “baterija” odoh rješavati sve žive gradske probleme na koje “naletim”.
Lijep i “borben” dan vam želim !
Na “onom svjetu” ćemo se odmarati.
Ponos i Snaga.
p.s. “udri” koga stigneš,…”nema milosti”,…samo “udri”,….
Nije greška u naslovu. U korjenu naše riječi bogatstvo je bog.
Bogat je biti lijepo. Svatko od nas u sebi ima neizmjerno bogatstvo svega ( doduše ne uvijek i nužno i novčano ).
Daj to što imaš. Daj to što si dobio. A svatko ima.
Problem je (samo ) u tome što većina u to ne vjeruje.
Podijeli makar dio toga sa drugima što si dobio.
Daj ! Daj !
Sebe daj !
Dragi čitatelji i pratitelji ovoga bloga, evo vam i malo edukativnih sadržaja, a ne samo da čitate što radim i sa kime pijem kave i ostale tričarije,…
Daklem,…
Želiš li raditi ono što voliš, prvo moraš imati nešto što voliš raditi.
Drugi korak je, možeš li učiniti da od toga ti i tvoja obitelj možete živjeti, …i to je to.
Eto vidite kako je to lagano.
Doduše, ima tu detalja,..ali to vi možete !
Život je kratak. Učinite nešto za sebe. Ali prvo moraš odgovoriti ( sebi, ne meni ) što želiš ?
Što ti želiš ?
Vjeruj mi to možeš. Možeš. Ja znam da možeš.
Učini nešto za sebe. Za svoju obitelj. Za Hrvatsku. Za sve ljude i cijeli svijet. Daj najboljeg sebe. Sebi. I svima oko sebe.
Možeš,…o još kako ti to možeš,…
Nisam trčao ujutro.
Dakle, tmuran dan, kišica.
Na poslu,…uz “uobičajene aktivnosti” bavimo se jednom novom. U aktivnostima stalnih kadrovskih i inih rošada, u našoj zgradi vlada manjak kancelarija. I mi već nekoliko tjedana čekamo obećane još dvije kancelarije. A do tada se bavimo ”lovljenjem stolca”. Imamo manjak stolica i komjutora,…kada se netko digne do wc-a, ili slično, taj je ostao bez mjesta,…ha, ha,…jade, čemeru i bijedo činovničko -službenička,…
Vraćam se u vlaku sa prijateljem iz srednješkolskih dana koji živi u Bjelovaru, a radi odnedavno u upravi pošte u Zagrebu i putuje svaki dan. Slušam njegovu priču. Zvuči isto, kao i priča svakoga koje u bilo kakvoj državnoj službi bilo kojeg tipa,…ministarstvo, prosvjeta, zdravstvo, uprava,…sve sve je isto,…
Sve dolazi sa vrha,…nitko te ništa ne pita, bez obzira kakav ti položaj imao…i nikoga nije za tebe briga,…važno je samo da “štima”,..i da kola idu, pa makar i nizbrdo, no samo neka idu,…
Neš ti posla i radnog mjesta.
I sada ti budi i ostani normalan.
Sreća je da volim svoje radno mjesto.
Petra mi čita “Međuzvjezdanog letača” Grigora Viteza.
Gledam ilustraciju, slušam pjesmu, i shvaćam da sam i ja to čitao, prije, tridesetak godina,…
Letač i Zvijezde.
Milijuni i milijarde godina prije nas.
I milijuni i milijarde godina koji će biti poslije nas.
Slušam i gledam svoju kćer.
Osjećam Zahvalnost.
I osjećam Ponos i Snagu.
I vama svima želim isto.
Zahvalnost. Ponos. Snaga.
Petra traži da je ispitam vjeronauk.
Gledam što je to trebam pitati,…10 zapovijedi.
Objašnjava Petra tati i tumači zapovjedi a onda za kraj objašnjava i “zlatno pravilo”.
Nemoj činiti drugima ono što ne bi želio da drugi tebi čine.
To ti je sve što zapravo trebaš i znati, to ti je sav vjeronauk, objašnjavam ja svojoj kćeri, a ona me čudno gleda.
Isus je to rekao, govorim Petri.
I to je sve što moram znati iz vjeronauka, čudi se Petra.
Da to je dosta, kažem svojoj kćeri, Isus je to rekao.
Nedjelja. Sunce zalazi.
Stipe i ja šećemo Prepuštovcem, a Milena i Petra sa Lili kroz polje.
Hodamo moj sin i ja, i razgovaramo.
Dok hodamo, ( svašta, …ali baš svašta ) mi prolazi glavom. Pada mi na pamet Vukovar. Branitelji. Kolega iz bivše struke od jučer. Moj brat Stipe nije imao prilike imati djecu. Ja ih imam. Što ću im ostaviti i dati mislim dok držim Stipu za ruku i razgovaram.
Dragi moj sine.
Na pamet mi pada pokojni Blago Zadro, vođa obrane Vukovara. I toliki “naši” porijeklom iz Bosne i Hercegovine, koji su odmah ( kao i moj brat Stipe ) znali tko je neprijatelj, niti su čekali niti razmišljali, odmah su se uključili. Znali su. Znali su što im je poziv. I zvanje. Štititi. Braniti se. Boriti se.
