U šetnji sam. U knjižari VBZ-a pod uspinjačom.

Listam knjige “jednoga” puno mlađega od sebe, koji je već pet šest knjiga napisao u kojima naveliko tumači o ljubavi, smislu života, kako ga postići,…

Listam li ja to listam, i onda mi padne na pamet : ” a di si se ti tako golobrad našao palamuditi ( “prodavati maglu” u prjevodu sa srpskog, tj. grčkog ) i mudrovati,…”

A onda na tren stadoh, jer se sličnim “poslom” na ovom blogu “bavim”,…

Ili možda ne ?

Nastavi “kapetane” jedriti dalje,…

Na poslu sam.

Oko podne “vršim” svoju “uobičajenu šetnju”, obično prema Cvjetnom trgu.

Hodam, gledam, razmišljam.

Jasno o sebi. O svemu onome što jesam. A i onome što vidim i čujem dok hodam ( valjda to svi tako rade ? ). I dok hoda i gleda, čovjek se vjerojatno često i nesvjesno uspoređuje. S drugima. I “boljima”, i “lošijima” od sebe.

Usporedbe nisu loše, ali,…

Zašto se dati “ograničiti” drugima, onime što oni “imaju”, što su “postigli” i “uživaju”,…

Život je daleko veći, širi, dublji, od svega što i koliko možemo i zamisliti,…

I za sve i svakoga, bezgranično je svega pripravljeno.

Vjeruješ li u to ?

“Odveži se” i kreni !

Jutarnje trčanje.

Nije hladno, malo je i blata.

Trčim, i jasno, razmišljam.

Još jedno jutro, još jedne “igre bez granica” počinju,…

Valja mi ( a i vama vjerojatno ) još jednom ponoviti “gradivo”, ta početak je tjedna,…

Sve je u tebi ( a što ću, valja to ponoviti,…),…nitko ti ništa nije ni kriv, ni dužan.

Živi i bori se !

Ponos i Snaga !

U poslijepodnevnoj smo posjeti na kavi kod prijatelja Krune i Maje.

Razgovaramo, dugo se nismo vidjeli,…djeca se zajedno u drugoj sobi bave “kompjuteristikama”,…

Život je lijep, i sastoji se od malih jednostavnih stvari, sitnica.

Mi smo zadovoljni ljudi.

Uz sve što radimo, mi pomažemo i onima koji su “nezadovoljni”.

Nedjelja, lijep dan, Milena radi jutro.

S djecom sam na koturaljkama i Belicom u drugoj ruci.

Tati je godišnjica, 17 godina, od smrti ( ili života ),…

I nekadašnji je Dan Republike,…narodi i narodnosti, bratstvo i jedinstvo,…ekumenizam,…iste mantre se i danas mantraju,…

Subota, večer.

Stipe i Petra gledaju na tv-u “Spidermana”. Petra poslije nekog vremena odustaje ( film su ionako već gledali ) i ide do mame koja na katu gleda “Ples sa zvijezdama”.

Gledam svoga sina kako netremice “prati” superheroja Spidermana.

Boriti se. Biti ratnik. Borac. Heroj. Pomagati drugima. Voditi druge. Svima pomagati. Cijelom svijetu.

Tko to nebi htio ?

Mnogi od nas su zaboravili, da je to “muški” posao. Da smo na to pozvani.

Dragi moj sine, to će biti, sutra i tvoja zadaća. Tvoj život.

A sada je na tati red.

Ponos i Snaga !

Prijatelj Petar je u Hrvatskoj. I Timea. I Robi. I Čaba.

Subota je, dolazim na “Vuk Vrhovec” po njih, i vraćam ih do Suze u Dubravu.

“Punim baterije” gledajući ih i slušajući.

Hrabri ljudi velikog srca.

Život je među ostalim i borba.

Ponos i Snaga !

Listam poslije dugo vremena, najnoviji broj ( 270 )  ”Hrvatskog  lista”.

I imam što vidjeti. U podužem razgovoru, književnik Ivan Aralica predstavlja svoj novi roman ( kapitalno djelo, kako piše od 1000 stranica ) pod imenom “Život nastanjen sjenama”, osobitost kojega je kako on sam kaže ” da po prvi put, poslije toliko objavljenih romana, odlučio sam se za dosada neuobičajen potez u hrvatskoj, a rijedak i u svjetskoj književnoj literaturi, da većina protagonista romana imaju stvarna imena i prezimena,..”

Dragi moj Aralica,…ipak sam ja to prvi, i prije tebe napravio,…tek toliko da se zna,… 

Jutarnja trka, na poslu uobičajeno, gužva.

Zove me prijatelj koji također radi u jednoj sličnoj državnoj instituciji.

“Ovo je neizdrživo, čovječe oni naganjaju jadnog Buljubašića ( onoga koga je HDZ plaćao, a i “HEP”, a on ništa nije radio ), a ima nas na tisuće. Ovo je na momente neizdrživo,… čovječe apsolutno ništa ne radim, nisam kriv, a nikakvog smislenog posla nemam,…čovječe koji je ovo mobing, uredno dobijaš plaću, a ništa ne radiš,…i tako godinama” sve u jednom dahu sipa prijatelj.

“Oladi, dečko, zahvali bogu za takvu plaću i poziciju, pa imaš ženu i obitelj” smirujem ga ja.

” U šta meni vrijeme prolazi,…čovječe htio bih raditi, a nemam što, džaba struka, znanje, i sve ostalo, osjećam se ko budala”  kaže prijatelj. 

A šta reći, nego ne dajte se “Buljubašići” , ma gdje bili !

Četvrtak.

Na poslu uobičajeno, gužva, posla preko glave,…

Navečer, cijela obitelj, gleda “partizanski film”  Most iz 1965 godine. Boris Dvornik, Bata Živojinović, Relja Bašić,…Dok smo “vrtili” tv kanale, Stipe je primjetio pucnjavu i akciju, “to, to ćemo gledati, to je super”.

Gledamo mi “Most”, kad nakon nekog vremena, Stipe pita, “tata koji su zločesti, a koji su naši ?”

“Ovi sa šljemovima, to su njemci, oni su zločesti, a ovi junaci to su ti naši” tumači mu tata.

Nakon završenog filma, još neko vrijeme Stipe ostaje u sobi za svojim stolom uz svijetlo noćne svjetiljke igrati se i ponoviti neke od “važnijih” scena iz “Mosta”,…