Na poslu sam. Zove kolega, župnik sa R. Pa zove žena. Pa ja zovem kolegu Zdenka.
“Što ti to treba” kaže Zdenko. “Jel te neko ucjenjuje, jel ti treba novaca,…evo 100 000 € ako ti treba,…što ti treba,…” pita bivši kolega.
“Ništa Zdenko, samo pusti moju ženu na miru, ona s tim nema ništa” , završavam priču.
Poslije si mislim, 100 000 € je procjena vrijednosti moje knjige moga kolege,…nije loše,…
A tek je počelo,…
Jutarnje trčanje. Čim sam došao na posao otvaram “Večernji list” i gledam intervju. Nije tako loše, iako postoji prilično toga što bih malo drugačije napisao, a neke stvari su i činjenično netočne, no,…
Kada čovjek shvati i uzme za ozbiljno, da se vrhunskim ljudima politike i biznisa riječi i kontekst onoga što kažu često puta izmijeni ili posve drugačije prikaže, onda ipak mali “intervjuić” na 24 strani u dnevnom listu ( još uvijek ) nepoznatog autora, i ( još ) zasada nepoznatog dijela i dobro zvuči,…
Poklonjenom reklamnom konju, ne valja gledati u zube,…
Na kavu je navratila Ružica koja sa zanimanjem sluša “novosti” iz našeg obiteljskog okružja i daje zanimljive opaske i razmišljanja.
Srijeda, kasna večer.
Traje užurbana e mail – mobitelaška akcija “razgovora” sa novinarkom “Večernjeg lista”, gdje nastojim “svoju istinu” premjestiti iz uobičajenog “svećenik-seks-brak-afera” poimanja u “dublje i šire vode” svoga književnog prvijenca, ali to mi baš i ne polazi za rukom.
Baš me zanima izgled sutrašnjeg mog intervju, koji će navodno biti samo u zagrebačkom izdanju “Večernjeg lista”.
Laku noć.
Jutarnje trčanje. Na poslu u auli naše Gradske uprave, predstavljanje je nekog likovnog djela “slikoreljefa” Veronike Desinićke, i susrećem prijatelja župnika sa Marije Bistrice, inače protagonista i jednog od likova mog romana. Nedugo nakon “Veronike Desinićke” sjedimo u kafiću pred Lisinskim pred velikom fontanom, sunce, kava, šum vode,…razgovaramo,…
I sve je lijepo, i priča, i šale i spominjanja “bivših vremena” ali vidim da na Zlatkove upite “koji je motiv pisanja knjige” na uspijevam “odgovoriti”,…
Dok pričamo, i uz smijeh i rukovanje kraj njegovog auta pozdravljamo se do sljedeće zgode,…shvaćam i osjećam nemoć,…kako objasniti, njemu i tolikima,…a nema mi druge nego svoj “poziv” živjeti,…uprkos svemu i svima,…
“Tko može shvatit neka shvati” odzvanjaju mi Njegove toliko puta Njegovim suradnicima izrečene riječi,…
Ne znam ni ja bolje,…
Ali znam što mi je činiti.
Moram ti reći da se divim tvojoj snazi ili ludosti ali se ja sam mislim ne bih usudio tako kao ti krenuti na vjetrenjače.
Slijediti svoje srce i zanemariti strah od posljedica takovog puta. I naravno nameće se pitanje koliko ja slijedim svoje srce i kao ne znam odgovor ili ne želim vidjeti gdje sam i kolika sam kukavica.
Uz tebe sam onoliko koliko to mogu biti ako to išta znači??!!
Prenosim dio poruke podrške jednog prijatelja koju mi je uputio u vezi jučer održane “spektakularne promocije”,…
I doista kako nazvati onoga koji živi Svoj Život i Svoje Snove,…uprkos svemu,…
Toplo, oblačno, ujutro se trči.
Na poslu pripreme za promociju u SC u Savskoj. Razglas i projektor nosim sa sobom, namještanje opreme, tamo sam već u 17 h, počinjem u 19 h.
19 h. Petero ljudi, od toga četri “starca” (gdje li su samo vidjeli oglase za promociju knjige ?! ) jedna čini mi se studentica, i onda malo kasnije još jedna (studentica ) se pridružuje ovoj prvoj ( kasnije kažu njih dvije, da je to za neki njihov studentski list, ili blog ). Tješi me Darko “nemoj se obeshrabriti,..” Smijemo se. Neš ti “obeshrabrenja”,…
Par dana ljepljenja plakata po domovima, i od nekoliko tisuća studenata došle su dvije studentice,…
Dao sam i interviju za “Večernjak” prije promocije. Eto ti prave reklame !
A vi studenti nema vam pomoći, opet ćemo se vidjeti,…samo ću se malo bolje “pripremiti” !
Ponos i Snaga !
Oblačno, toplo, jutarnja trka.
Na poslu, pripreme za sutrašnje predstavljanje knjige, traži se razglas, projektor,…
Jutro prolazi u nazivanju i razgovoru sa rodbinom, koja je čula za našeg Antu,…
Nedjelja. Večer, gledamo film, zove brat, žena mu je rodila, malog Antu.
Ante dobro došao !
Sve najbolje tebi Ante, tvojoj mami i tati !
Časna uči klince vjeronauk i pokušava ih zainteresirati za Božju kreaciju.
Časna: Djeco, ja ću vam opisivati stvari, a vi pogodite što je to. Je’l može?
Klinci: Možeeeee….
Časna: Evo ovako, ima lijepo smeđe krzno, živi u krošnjama drveća i zakopava lješnjake u zemlju. Što je to?
Klinci tupo gledaju u časnu, pogledavaju se međusobno i sliježu ramenima.
Časna: Evo sada ću bolje opisati: ima lijepo smeđe krzno, krasan kitnjast rep, slatke zubiće sjekutiće, skakuće u krošnjama drveća i zakopava lješnjake u zemlju. Što je to?
Klinci tupo gledaju, pogledavaju se međusobno i sliježu ramenima.
Časna: Ajde ti reci, Ivice, što ti misliš što je to?
Ivica se diže, nesigurno pogledava oko sebe i veli:
- Pa… Ja znam da je točan odgovor Isus, ali mi jako vuče na vjevericu ..
Komentar ? Mislim da je nepotreban,…ha, ha, ha,…
Spavamo sat duže, zbog današnjeg “zimskog” vremena,…
Ujutro malo vježbanja, Stipe i ja idemo u Ivanju Reku, tamo su izgubili 8:0, prvo autogol, pa dva penala, pa ostalo, …pa njihov kapetan koji se rasplakao i izišao van, Katarina je nastavila kao kapetan, Stipe je bio dobar,…
Berući jabuke u voćnjaku za kolač od jabuka, vidim “gornje” susjede, kojima upućujem “poziv” za svjedočenje za možebitno “kreševo”, oni pristaju,…
Poslijepodne Petra je kod prijateljice, Stipe igra Nintendo, zove brat Manjo, žena mu je u bolnici, možda danas i rodi,…a ja odoh lijepiti plakate po studentskim domovima. 15.45 je. Odoh.
