Gledam u “Nedjeljom u dva” našeg poznatog kritičara i književnika Igora Mandića.

Slušam ga, i kako kontra većine onoga što mislimo i želimo govori. O braći Srbima, o opijanjenju, o svojoj “pivi i praksitenima” i šiba li ga i dere sve uzduž i porijeko, ne štedi nikoga,… Dok govori na televiziji u dnu slike u kojima se vide poruke gledatelja, stalno ide natpis ” da uvredljive poruke neće biti objavljivane”.

Mogu misliti koliki mu  ovoga trena”skidaju sve po spisku”,…

Gledam ga slušam i mislim,…

Pravi je. I ne mogu da se ne nasmijem dok ga slušam,…jer je vjeran sebi, uprkos svemu,…”prčevit” kako kaže Stanković.

Iz njega izbija i osjeća se muška snaga i energija. Snaga. Jakost.

Upravo ono što nam fali.

Možda je to razlog što se više ne družimo. Postali smo društvo “baba”, mlakonje, i ništa kod većine onih koje susrećemo nemamo što novo čuti niti vidjeti.

Žena i ja odosmo do Malla ( jasno, Garden ) u rođendansku nabavu. Gotova torta iz Spara, Spiderman stoljnjak, čaše i ubrusi, kola, salama,…

Dan je prekrasan. Oko 16 h stižu Luka, Nikola i Matija. Petri zovemo Antoniju, svi su uzvanici dakle tu ( Stipe ih je pozvao osmero iz razreda ). Dečki se igraju igračkama, Nintendom, bave se vani streličarstvom i pikadom,…Antonija i Petra sa svojim lutkicama,…

Milena ide u susjedstvo na kavu kod Slavice, ja sam sa djecom.

Lijepo nam je.

“Kao što je nužno potrebno imati ‘papir i olovku’ za izrazit misao koju u sebi imas. Isto je tako i duši potrebno sredstvo izražavanja da pokaze što u sebi nosi. Da, tu sad treba pokazati razliku između misli i duše. Duša ti je Duh Sveti koji djeluje u nama. (Pustimo po strani sad ono, da smo: duh, duša, tijelo) Znači trebamo imati neko izražajno sredstvo kojim bi pokazali što u nama i po nama želi reći Bog. A to su sve nase sposobnosti. Naprosto trebamo svim svojim bićem govoriti o Bogu u sebi. Biti pismo Božje svima koje će svatko moći pročitati gdje god da smo. “

Prenosim ovo od patra Luke.

Opet ista priča, ili uvijek jedno te isto.

Čini. Živi. Svoj život živi. Svoje vizije. Svoje snove ! Reci. Učini. Napravi.

Živi !

Stipe netom nakon utakmice malo igra Nintendo, a onda ga vozim do prijatelja Luke.

Petra i ja idemo u tajnu misiju do Malla u kupovinu mobitela za nju i bracu. “Pala” su dva LG modela, Petrin je jasno bolji, ali Stipi se mora reći da je njegov bolji, jer je ipak njegov rođendan,…

Petra oduševljeno trčkara i gleda po Mallu. Odlazimo i do Lidla, u povratku kupimo Stipu, i pokazujemo mu mobitel. Zadovoljan je.

A još treba doći novih 20 Wii igrica,…

Po prvi put sam i ja na Stipinoj utakmici.Lukin tata vozi igrače kombijem, ima za njih i sok, a ja i Petar (Darijev i Filipov tata) idemo sa autom.

 Igraju sa “Slogom Gredelj”.

Gledam Stipu i njegove ostale suigrače, smijem se i navijam sa još par “naših” i na suprotnoj strani par “protivničkih roditelja”. Sudac, žena srednjih godina udaljuje jednog “našeg” radi glasnog bodrenja unuka. Dok navijam i pratim akcije “naših” sa podsmijehom se sjećam svih svojih teorija “o nogometu za primitivce” i sličnim dosadašnjim razmišljanjima,,…sve je to palo u vodu kada se je moj sin krenuo baviti tim sportom,…

Sada kad sam i ja “uključen” u nogomet shvaćam sve ( ili dobar dio ) toga što se veže uz taj sport.

“Ženo naši su pobijedili 3:1. Stipe je dobar, doduše igra u obrani, ali mali je pravi. Mali nam je budućnost i siguran zalog naše starosti. Samo ga valja dobro prodati,…a uostalom tu je zato rođak Zdravko (Dinamo),…” referiram ženi netom poslije utakmice, dok u izlasku sa igrališta pozdravljam roditelje “poražene” ekipe.

3:1.

3:1 ljudi,…

Milena radi cijeli dan.

Vježbanje i pisanje školskih zadaća.

U 10, 30 sam sa Stipom na igralištu našeg “Prigorja” Žerjavinec.

Ide se na utakmicu sa “Slogom Gredelj”.

Dina i ja odosmo u jutro autobusom i vlakom do kolodvora, ja na posao, ona u još malo šopinga, pa onda put Luke.

Na poslu, atmosfera više nego dobra, lijepo vrijeme, a glavno je što je petak, ćuti se vikend u zraku.

Milena je u gradu ( nove čizmice ) zajedno se vraćamo kući, Stipin nogomet, cijelo poslijepodne i dobar dio večeri mučim se sa nabavom igrica za Nintendo Wii ( Stipin rođendan ). Stipe je danas u školi prijateljima podijelio pozivnice.

Sada je 22.10. Djeca su gledala X Mena, Milena je ranije legla, a ja sam uspješno čini mi se obavio narudžbu. Kerum je na svoj rođendan danas osnovao stranku. Mama je u Petričanima kod Zadra drugi dan.

Laku noć.

Ulazimo mi kroz gužvu u Garden Mall, i odmah nailazim na moju Janjevku sa Šipana Darku sa sestrom.

Šećem se gledam. Žena mi i prijateljica Dina samostalno “operiraju” i bave se svojim ženskim poslovima.

Gledam sve te ljude i blještave izloge. Uživam, kao i vjerujem većina drugih gledajući to blještavilo i izobilje. I razmišljam što je tu loše.

Ništa.

Zar nije ljepše imati nego neimati. Imati novo, bolje, praktičnije,…

Dok gledam sve te izloge oko sebe, vrtim kroz glavu one izlizane priče o sukobu materijalnog i kao “duhovnog”, o tome “da nas stvari ne mogu ispuniti i zadovoljiti” i slične “duhovnjačke” priče,…

Ove večer osjećam zahvalnost prema svima onima koji razmišljaju i osmišljavaju stvari, naprave i robu koja nam život čini lakšim, praktičnijim, jednostavnijim, sadržajnijim,…hvala svima,…

Također hvala svima onima koji to isto čine u tzv. “duhovnjačkim” iliti stvarima duhovnosti, religije, Isus i njegov život je tu pravi put,…

Eto o čemu ja i u gužvi i buci Malla uz sve uživanje svih osjeta razmišljam,…

Zahvalnost, zahvalnost i osjećaj dužnosti činiti ono što sam pozvan,…

Četvrtak poslijepodne, nakon što smo “uspješno odradili” baku Ljubicu, te Stipin nogomet i Petrinu atletiku, žena i ja krećemo oko 19 h prema Dubravi gdje nas čeka ženina prijateljica koja je danas službeno došla iz Vele Luke.
I kuda ćemo nego u gužvu, u Garden mall, šoping centar treće generacije kako kažu koji se čudna li čuda danas otvara.
I eto nas.

Četvrtak, poslijepodne, eto ti naše bake Ljubice u našem dnevnom boravku.

Pita se baka Ljubica kako to da su njeni jogurti što ih je Milena kupila probušeni. Opet me se truje, zaključuje baka Ljubica, a rekli su mi da se pazim.

Trovači, tj. žena i ja je gledamo, i ne znamo što bi rekli. Čuli smo već svašta, ali ovo je ipak poprilična novina.

Jedan od trovača nakon izlaganja i bakinog odlaska u nastupu ljutnje predlaže da će ona to to pitanje  jednom zauvijek riješiti nožem ili pištoljem.

Drugi trovač koji je višestruko specijaliziraniji i daleko otporniji na takve za njega relativno bezazlene i prilično jadne pokušaje mobinga shvaća da je vrijeme da pruzme kormilo u svoje ruke.

Draga naša bako,…