A opet, razmišljam ja, Isus kaže, sablažnjavaju se djeca i farizeji.
Farizeji, jer se kao iščuđavaju da ne znaju, a znaju, dakle pretvaraju se.
A djeca se sablažnjavaju jer su djeca, i jer to još nikada nisu vidjela.
Dakle, vrijeme nam je da odrastemo i prestanemo biti djeca ( ili možda farizeji ? ).
Budimo napokon zreli ljudi.
Pije se kava, lokacija “Lisinski” ( jasno za vrijeme “službeničke pauze u trajanju od 30 minuta” ).
Tema : Moja knjiga.
Kolegica pita : ” i kakva je to knjiga ?”
” Puna sablazni ” odgovaram ja, i mislim sjećajući se Isusove priče o sablazni, i svoje knjige i njenih protagonista, ko tu zapravo koga…sablažnjava.
O kome li je Isus govorio misleći na sablazan, razmišljam dok “umirujem” kolegicu : ” ma nije baš sablažnjiva, šalio sam se,…”
Na poslu sam. Dobijam mail meni drage osobe iz kojeg je vidljivo da časno sestarski lobi na Kaptolu čita moju knjigu, i kako kaže “moj izvor” imaju “pozitivno mišljenje”,…
Javljaju mi se dvojica kolega ( iz bivše struke ), jedan za drugim, koji su tu poslom,…
Što to znači, i da li to išta znači ? Ne znam.
Ali znam što mi je činiti.
Ponos i snaga !
Jutarnja trka, vrijeme je doista lijepo.
Svi smo na autobusu ovaj tjedan, jer i Milena ima predavanja, pa svi idemo u jutro istim autobusom.
Djeca se miču sa autobusne stanice jer na asfaltu ceste kojim jure auti, na samoj sredini ceste leži “svježe” pregažena mačka.
Još jedan krasan dan,…
Vraćam se kući, gužva u autobusu, “otkrivam ” u gužvi Milenu a ona mi “otkriva” da se i naša baka Ljubica vozi u autobusu. Došavši kući razmičemo namještaj po Ljubičinoj sobi da bi se moglo očitati stanje vodomjera.
Stipe i Petra idu na svoje treninge, ja odoh do Sesveta po par komadića torte ( rođendan je zar ne ? ), i nosim soka i keksa njegovim nogometašima.
Stipu zovu na mobitel, no on se uglavnom i ne javlja jer njegov mobitel ima posebnu kutijicu u koju ga on sprema i pokriva sa tri četri krpice ( upravo kao Petra svoje lutkice ).
Na televiziji vidim našu premijerku u Bjelovaru. Dan je i grada Bjelovara.
