Prijašnji post nastavljamo.

Radnja je i dalje na Nebu.

Pitaju Mariju, gdje će ona na godišnji.

” Obišla sam svu zemlju, mogla bi i do, kako se ono zove,… Međugorje,…. tamo još nisam bila.”

Razgovaraju Isus i Sveti Petar o godišnjem odmoru.

“Gdje ćeš ove godine”, pita Petar Isusa, ” hoćeš li na planet Zemlju ?”

” Ma neću tamo, bio sam prije 2000 godina, a oni još o tome pričaju,…”

Ipak mi ima pomoći.

Da citiram opet Ivu Miu ( Erak ) njoj to pripisuju, navodno je rekla da  : ” muškarci iznad 42 počne razmišljati gornjom glavom “.

Ako je tako, spašen sam.

Jednostavno, osjećam da se približavam tim godinama,…

Kolega i ja komentiramo jučerašnji film ” Planet majmuna” koji je snimljen 1968. Tada sam ja rođen.

Kolega spominje poznatog bildera Steve Reevsa koji je bio prvak kada sam se ja rodio, kaže on, 1948.

1948. 1968.

A što će biti za 20 godina, 2029, razgovaramo.

Što će tada biti vjerujem da zavisi i od nas.

Točnije i od mene.

A i od tebe. Zar ne ?

Lijep dan. Ode nam baka u Varaždinske toplice.

Na radnom mjestu uobičajeno.

Stavljam lijep opis onoga što “oni koji su svjesni” znaju.

Ostaje samo djelovati.

Onaj “koji je svjestan” i zna kako.

Ponos i snaga !

                             Jeka ljubavi

Pretpostavka je svake molitve da je Bog već u nama. Bog za kojim čeznemo, već je u našem srcu. U molitvi i meditaciji neće nam se darovati nešto izvana, nego mi dolazimo u dodir sa svojim vlastitim temeljem duše u kojemu Bog već stanuje. Cilj je našeg moljenja svijest da je on već nazočan u nama. Stvarnost Božja već je u nama. Cilj je duhovnog puta u tome da ta božanska realnost zahvati našu svijest i promijeni sav naš život. Bez molitve bit ćemo kao odrezani od božanskog života u nama, koji leži negdje duboko zasut nanosom naših misli i osjećaja koji viču, galame i nadmeću se. On je blokiran i zatvoren našim željama i potrebama. No, mi u sebi, u dnu svoje duše, već imamo slutnju toga božanskog života. Zato smo i krenuli na taj put. Sva naša molitva, pa bila ona ne znam kako izvanjska, samo je udaljena jeka one ljubavi koja je već u nama nazočna, kao udaljena huka onog izvora koji već u nama teče i sve više teži da izbije na površinu.                                    

                                                                                                      Anselm Grün