Prijašnji post nastavljamo.

Radnja je i dalje na Nebu.

Pitaju Mariju, gdje će ona na godišnji.

” Obišla sam svu zemlju, mogla bi i do, kako se ono zove,… Međugorje,…. tamo još nisam bila.”

Razgovaraju Isus i Sveti Petar o godišnjem odmoru.

“Gdje ćeš ove godine”, pita Petar Isusa, ” hoćeš li na planet Zemlju ?”

” Ma neću tamo, bio sam prije 2000 godina, a oni još o tome pričaju,…”

Ipak mi ima pomoći.

Da citiram opet Ivu Miu ( Erak ) njoj to pripisuju, navodno je rekla da  : ” muškarci iznad 42 počne razmišljati gornjom glavom “.

Ako je tako, spašen sam.

Jednostavno, osjećam da se približavam tim godinama,…

Kolega i ja komentiramo jučerašnji film ” Planet majmuna” koji je snimljen 1968. Tada sam ja rođen.

Kolega spominje poznatog bildera Steve Reevsa koji je bio prvak kada sam se ja rodio, kaže on, 1948.

1948. 1968.

A što će biti za 20 godina, 2029, razgovaramo.

Što će tada biti vjerujem da zavisi i od nas.

Točnije i od mene.

A i od tebe. Zar ne ?

Lijep dan. Ode nam baka u Varaždinske toplice.

Na radnom mjestu uobičajeno.

Stavljam lijep opis onoga što “oni koji su svjesni” znaju.

Ostaje samo djelovati.

Onaj “koji je svjestan” i zna kako.

Ponos i snaga !

                             Jeka ljubavi

Pretpostavka je svake molitve da je Bog već u nama. Bog za kojim čeznemo, već je u našem srcu. U molitvi i meditaciji neće nam se darovati nešto izvana, nego mi dolazimo u dodir sa svojim vlastitim temeljem duše u kojemu Bog već stanuje. Cilj je našeg moljenja svijest da je on već nazočan u nama. Stvarnost Božja već je u nama. Cilj je duhovnog puta u tome da ta božanska realnost zahvati našu svijest i promijeni sav naš život. Bez molitve bit ćemo kao odrezani od božanskog života u nama, koji leži negdje duboko zasut nanosom naših misli i osjećaja koji viču, galame i nadmeću se. On je blokiran i zatvoren našim željama i potrebama. No, mi u sebi, u dnu svoje duše, već imamo slutnju toga božanskog života. Zato smo i krenuli na taj put. Sva naša molitva, pa bila ona ne znam kako izvanjska, samo je udaljena jeka one ljubavi koja je već u nama nazočna, kao udaljena huka onog izvora koji već u nama teče i sve više teži da izbije na površinu.                                    

                                                                                                      Anselm Grün

Milena došla iz noćne.

Poslijepodne idemo do Nataše ( rođendan ), a poslije do City Centra u malu ( sitnu kupovinu, kako bi Stipe rekao ).

Sada je 23.44 i upravo sam odgledao prilog u Red Carpetu o odlasku Ive Mie, Bandićeve glasnogovornice iz naše gradske uprave. Kolega Vojko i ja smo joj “morali dati” našu sobu, kada je došla. Ode ona,a mi se ne vraćamo u našu sobu. Gledam je slušam i čujem da je ona radila skoro dvije godine u gradskoj upravi. Dosadilo mi je biti potrčko, kaže ona.

Meni će biti u jedanestom mjesecu tri godine rada u istoj kući.

Meni nije dosta.

Jutro je oblačno. Milena, Petra i ja idemo do placa u Dubravi ( Stipe je ostao kod kuće igrajući se ).

Ja opet krećem farbati ogradu, no gadno se je namračilo, i napokon, kiša,…

Poslijepodne krećemo svi u malu šetnju, Lidl, Avenue Mall ( opet smo pogodili kao i prošle godine na rođendan ovog centra, ovo mu je drugi ), ostavljamo Milenu na Rebru, ona radi noćnu.

U povratku sam sa djecom otišao do Mc Donaldsa u Dubravi.

Ujutro vozim baku Ljubicu na pregled ( šećer ) na kliniku “Vuk Vrhovec”.

Sa posla odlazim oko 12, 30 po Ljubicu, pa onda do Konzuma i Peveca ( i Ljubica sada ima sef ).

Vruće je, iako je poslijepodne, ali i Milena i ja uređujemo svoju ogradu sa jedne strane, a susjed Lovro i Slavica sa druge.

Navečer smo kod Stipinog prijatelja, tj. njegovih roditelja u Soblincu, gdje smo ga vratili kući nakon igranja kod nas. Pije se Sangrija, bambus, priča o Australiji, a Davor i ja smo obojica u prigodnim hrvatskim majicama ( danas sam kupio dvije u Konzumu, i jasno odmah je obukao, svaka samo 10 kuna. 10 kuna ! ).

Lijep dan, bez jutarnje trke (bole noge, dugo se nije trčalo,…)

Na poslu uobičajeno,…služimo narodu !

Evo jedne prekrasne misli za današnji dan, citat je Michaela O Leary, jednog od najuspješnijih genijalaca i najbogatijih poduzetnika na svijetu, šefa avio kompanije Ryanair.

Povodom izlaska biografije jednog od poznatih poduzetnika Michael je rekao : ” Poslovne knjige su sra.. i obično ih pišu glupani “.

U mojoj obradi ono poslovni zamijenite sa “religijskim” ili “vjersko-duhovnim”.

Bravo Michael.

Poslijepodne se bavim farbanjem ograde, kao i susjed Lovrek, ali me kiša tjera dva puta. Stipe je poslijepodne kod prijatelja u Soblincu- rođendan.

Ne može čovjek a da ne reagira.

Razmišljam o svom prijatelju, njegovoj današnjoj priči, i “sukobu”, točnije “nogiranju” od majke crkve.

Razmišljam.

I shvaćam da sam na pravom putu. Treba pomoći.

I prijatelju. A i majci crkvi ( neš ti majke,…ali pomoću ti mama, hoću,…).

Evo vam par misli za razmatranje ( koje razrađujem među ostalim u svom romanu ),…

1.  Isus nije bio svećenik. A mogao je. Ali nije. Zanimljivo zar ne,…

2.  Nitko od onih koje je izabrao nisu bili svećenici, niti pripadnici, religijskih struktura. I tako par stoljeća.  Zanimljivo,…

3.  Nikada i nigdje, Isus nije rekao da želi osnovati novu religiju, hijerarhijsku organizaciju, koja će mlatiti ljudskim životima, i “prodavati” božanske objave i mudrosti,…

4.  Da vas podsjetim koga je Isus nemilice napadao, i za koga nije imao niti milosrđa i razumijevanja ( Isuse blaga i ponizna srca,…)…upravo te religijske strukture,…nisu mu smetali Rimljani kao tadašnji okupatori, niti političari, niti tadašnji poduzetnici, grešnici,…no tadašnje židovske predšasnike onih koji se danas zovu “njegovom hijerarhijskom crkvom”, nemilice je i nemilosrdno “prao” gdje je stigao,…a oni jadni nisu ni bili loši, samo su radili svoj posao, upravo kao i ovi danas, samo rade svoj posao,…

Misliš li da se ipak može pomoći hijerarhijskoj  braći i sestrama iz  hijerarhijske organizacije gloginjaša ( gloginjaš – onaj koji mlati tuđim po gloginjama ) ?

Isuse, pomozi ( “svojim” ) gloginjašima !

I ja ću, obećavam.