U nedjelju, prije tri dana, bili smo na Ošjaku.

Danas, utorak, idemo na Proizd, još jedan otočić, u blizini Vela Luke, na cjelodnevno kupanje. Danas nas čekaju prekrasne plaže, bijeloga šljunka, kristalno plavog mora, upravo kao sa onih najljepših prospekata. Zapravo još i ljepše.

Vrijeme je prekrasno.

Dok u torbu stavljam svoje nove kupaće gaće koje sam jučer kupio, jer su one stare jednostavno došle kraju, smijem se činjenici da sam ih imao više od deset godina. A ja se čudim kako su mogle i zašto su se na par mjesta počele cijepati. Godine. Idu. A nama se čini, u glavi da je sve isto. A nije. Sve se mijenja. I ide svom kraju, ili početku, zavisno, tko i kako gleda.

Eto ti moje mudrosti, i oko gaća. Kupaćih.

Živi. Ponos i snaga !

Ponedjeljak. Petra, Kata, Ana i ja smo otišli do knjižnice, i svako je sebi posudio knjigu.

Na plaži smo, i evo i novosti u našem rasporedu, red kupanja, pa čitanje knjige, pa opet malo kupanja, pa ispočetka.

Drago mi ih je vidjeti, dok i sam dižem pogled na trenutak sa svoje knjige, kako bezbrižno čitaju.

Sunce, more, ležimo, čitamo, kupamo se,…

Lijepo, lijepo,…

Ponedjeljak.

Zovem brata Manju, on je na novom radnom mjestu. Zovem ga, ne javlja se, šaljem poruku, kratko odvraća, kaže dobro je. Navečer se i čujemo, kaže da je sve u redu.

Sretno dragi brate !

Neka te prati vedrina iz visina !

Naša susjeda i kuma Kata otišla je po Tončija koji dolazi s broda u Rijeku a nama je na čuvanje na par dana povjerila Heru.

Hera je mops upravo kao naša nekadašnja Bela.

Prvi dan, točnije prvu večer, ovog vikenda kako je prespavala kod nas, lajala je uznemirena valjda grmljavinom i kišom, no sada se je posve uklopila.

Cijele dane, po kući i dvorištu, čuje se dozivanje, Hera, Hera, Hera.

Dragi moji čitatelji, oprostiti će te na neredovitim javljanjima, ili možda kojim preskočenim danom ali ljeto je.

Čitam, kupam se, i jedem. Upravo tim redom. E, zaboravio sam i ležim. Ležim li ga ležim.

A ostalo, kako stignem.

I mozgam o medijskoj promociji svoje knjige.

Ugodno ljeto svima koji su u prilici činiti ovo što i ja. Neka vam bude i bolje.

Meni je lijepo, a to svima želim. Od srca !

U(Ž)ivajte !

Dolazim u našu lušku knjižnicu. Knjižničarka Nikolina i poznanica iz Konzuma preko puta knjižnice se smiju, evo kažu one mi upravo pričamo o vjeri,…

Nisam vam ja baš stručnjak za to, kažem im uz smijeh, prije sam i mislio da to jesam,…

Luka. Srećem poznanika, a on mi priča kako gradi kuću u jednoj luškoj vali, da može biti u miru, jer kaže on Luka je previše bučna,…

Slušam ja njega, i mislim,..bože, pa tu je toliki mir i tišina, niti gužve niti turista, a on bježi u neku valu gdje će vjerojatno biti totalno sam, i neće vidjeti nigdje nikoga,…

Da li doista za mir, valja pobjeći od svih, ili je to ipak nešto drugo,…

Mir. Što to meni znači ? A tebi ?

Luka. Vraćam se iz knjižnice, i susrećem ravnatelja srednje škole, u kojoj sam i ja radio.

Kako si, kako tvoji.

Dobro, kaže meštar Tonči, čitao sam ti blog kaže, a evo bliži mi se penzija, a ne znam jeli se tome treba radovati ili ne, uz smjeh kaže.

Dakako, kažem ja, pa to je nešto novo, a i svake godine, svaki dan, bliže smo onom životu, a tamo ćemo vječno jesti, piti i uživati, uz smijeh zaključujem-

Radovati se ili ne ?

Jučer. Četvrtak navečer, idem u posjetu do prijatelja Denisa, istaknutog luškog ( to znači da je iz Vele Luke) umjetnika. Večera sa njim i suprugom, malo kasnije sjedimo na njegovoj terasi,…crno vino, cigare, gledamo Luku ispod sebe,…Denis govori,…

Kad sam nakon deset godina Njemačke došao u Luku, mislio sam, ko će naći posao, i tako je i bilo,…međutim, nije trebalo dugo, bio sam zatrpan poslom,…govori Denis.

Ima posla, nema posla. Ima prilika, nema prilika. Ima sreće, nema sreće.

Možda je stvar, ipak u nama ?

Sjedimo, pričamo, gledamo Velu Luku, pijuckamo,…i uživamo,…

Prijepodne, točnije 9 ujutro, zovem djecu da se idu kupati na Badu, točnije rečeno nama ispod kuće, gdje se kupaju svi naši susjedi i sva djeca sa ove strane Vele Luke, tj. sa Bada, oni neće, odoh sam.

Od 9,15 do 10 h kupam se u samom pristaništu, pedesetak metara od broda koji tu stoji, i u 9,30 ide za Lastovo.

A šta reći, prekrasno,…toplo more, lijepo vrijeme, mir, tišina,…ljepota.

A djeca su ostala kod kuće pred televizijom i dosađujući se,…

Sve imamo, sve,…i tko nam je dakle kriv,…za našu dosadu, drugi uglavnom nisu krivi,…

Lijepo mi je, a djeca se dosađuju,…naučit će,…imaju vremena,…