Posao. Prekrasan dan. Sjedim na terasi kavane Lisinski sa prijateljima, poslovnim ljudima.

Na stolu su kave, mobiteli, naočale, ključevi Porshea.

Razgovaramo.

“Ma nemožeš vjerovati, mi smo na poslovnom razgovoru, sa tako ozbiljnim ljudima, a naš direktor se tako neozbiljno ponaša, za nevjerovati,…” govori Ante. Slavko se smije.

Kako ne bi mogao vjerovati, kažem ja, pa tako se vodi i država, a di neće firma.

Smijemo se.

Jadna naša Hrvatska,…

Četvrtak, večer, gledam tv, tema priloga je novi zakon ministra Milinovića o medicinski potpomognutoj oplodnji.

“I Isus je rođen u potpomognutoj oplodnji, i vanbračnoj zajednici”, govori voditelj, slušam ga, prvi tren sam zatečen, a onda shvaćam da je upravo tako,…

” … a to bi nama ministar Milinović htio zabraniti… ” nastavlja novinar,…

I sad Isuse ?

Stiže odgovor na prijašnji post, zašto smo svi krivi za stanje “države” i “nacije”.

I ti si dakle kriv(a) !

Slušam neki dan dva ekonomista, i dva potpuno oprečna mišljenja o današnjoj krizi, recesiji,o tome tko je kriv ,…a ja dobro znam da sam za stanje u državi kriv i ja. Kao i svi mi. Jer može se i više, i bolje, ali se to ne čini. Za sebe znam, ne znam je li vi to vidite kod sebe.

A sada i malo Isusa. On kaže, došao je da “život imamo”.

Što radiš ? Jesi li ti uopće živ ?

Živi ! Daj sebe drugima ! Daj ono najbolje što imaš ! Živi život ! Ponos i snaga !

Na poslu vlada uznemirenost, kolega po sobama nose nekakve prjedloge rezanja plaća, naveliko se računa i strahuje koliko će nam to “skinuti” plaće,…

Neš ti uznemirenosti i straha.

Slično kako crkva uči o tzv. “istočnom grijehu”, tj. čim se rodiš da si kriv i grešan ( iako zapravo nisi ništa kriv, zar ne ?! ) koristim ovo mudro iznašašće crkvenog učenja i primjenjujem ga na aktuelne državne prilike, dakle svi smo krivi za ovo u čemu smo se našli. Tu smo dakle stvarno svi krivi i suučesnici.

Kako  i zašto ?

A što vi mislite ?

Drugi dan posla. Nakon godišnjeg.

Kod kuće nas je zatekla velika trava, tako da i jučer i danas poslije posla kosim trimerom uzduž i popreko sve se praši za mnom,…

Susjedu Zvonku je danas rođendan, a stigao nam je u susjedstvo novi pas, Munja ( Rokija je pobralo auto,…)

Jučer, nedjelja, dobro se naspavali, poslijepodne smo otišli do Miljenke i Nataše na kavu, a i da im odnesemo neke “suvenire” sa ljetovanja u Veloj Luci.

U Pevecu smo ( opet sve radi nedjeljom) kupili stol i stolice za našu ljetnu terasu.

Kod susjeda Zvonka je počela proslava njegovog rođendana, koja traje već tri dana (jer ovo pišem u srijedu).

Povratak kući. Milena i Markita su ušle u brod sa djecom, a ja sam sa još pet auta ostao na rivi, nije bilo mjesta,…

Skidao sam sve živo po spisku, po rodu i broju,…i tako sam se osjećao dobar dio dana. Krenuo sam autom za Korčulu, pa brodom za Drvenik, Brela, autoput,… Vodice.

Djeca su ostala, a Milena i ja odosmo za Zagreb.

Ležanje, jelo, kupanje, sve teče predviđenim redom.

Aktivni odmor.

Stipe i ja smo prijepodne bili u polju Sprtišću, Stipe je nabrao zelja za ručak, ja sam zalio tri loze.

Čeka se ručak.

Sparina.

Bome su počele i prave vrućine.

Danas poslijepodne idemo sa Ivanom barkom na Proizd.

Četvrtak. U Poplatu, jednoj Luškoj vali, danas se slavi Karmelska Gospa.

Milena i Markita danas dolaze iz Splita.

Već drugi dan, sam idem na kupanje, ostatak ekipe “liječi se” od Proizda i opekotina.