Počeo sam preskakati dane, pada mi koncentracija,… a tko će se sjetitit šta je bilo ova tri dana, no slijedi pokušaj rekonstrukcije. Dakle danas je ponedjeljak,imendan mi je, i meni, a i mojoj  kćeri. Hvala svim čestitarima !

Petak. Lječim “rane” od jučerašnje bjelovarske košnje, radim poslijepodne.

Subota. Milena je sa Petrom i Katom otišla u šoping, ja sa Ljubicom idem do Konzuma u Dubcu, a po povratku, od 10,30 do skoro 20 h cijepam i slažem drva(još dakle nije gotovo). Raspala mi se usput sjekira, i dobro sam se opalio po faci, no svi su zubi na mjestu. Stipe je cijeli dan u kući, Nintendo i Tv, jadno moje dijete, valjati će nešto poduzeti po tom pitanju,…Navečer opet idemo na narodno veselje u Prepuštovec, sa susjedima, litra i voda, muzikaši, kokice, šećerna vuna, kolači,…lijepo nam je.

Nedjelja. Milena radi cijeli dan. Vrijeme je opet čudno, hoće li kiša ili neće, oko 10 h krećem sa djecom na Bundek, stajemo prvo kod Miška (sokovi i slatkiši), bilo nam je lijepo, ali je sparina samo takva,… kiša nas je potjerala oko 12,30. Ostatak poslijepodneva se “kilavimo” po kući, kišica pada, pred kraj dana idemo po Mileni i svraćamo u povratku do Milenine prijateljice Anke.

Bela Hamvas je Mađar s nekoliko blistavih knjiga, a stalno je živio za književnost, premda je radio sve moguće fizičke poslove. Njegove knjiga »Nevidljivo zbivanje« donosi i priču o mudracima, pa se on stavlja na stranu četvrtog mudraca: »Sreću je podnio samo četvrti mudrac. Jer dopušteno je steći bogatstvo, radost, znanje, darovitost, ali jao onome tko za to nije dovoljno jak. Dio njih umire, dio gubi pamet, dio zakopava blago u sebi i ne da ga nikome. Svjetlo Elizejskih vrtova u njemu se pretvara u tamu. Sreću podnosi samo onaj tko je dijeli. Svjetlost postaje blagoslov samo u onih koji daju i drugome. Jer nam je Moć, koja nas je otpravila na put, rekla: Tebi povjeravam svakog čovjeka ponaosob, svakog bez izuzetka, pomozi mu, daj mu jesti, daj mu odjeću, pazi na svakoga kao na sebe i ne dopusti da itko potone u tamu. Što stekneš, postigneš, saznaš, doživiš – razdijeli. Cijeli svijet je tvoj. Slobodan si od kamenja do etera. Upoznaj, osvoji, nitko ti ne brani, ali jao tebi ako zadržiš to za sebe. Što ne daš drugome, pa bilo to i zlato, postat će blato, bila to sveta svjetlost, postat će prokletstvo, bio to užitak, postat će smrt. Otpravljam i tebe kao i sve: Odgovoran si za svakog čovjeka koji živi s tobom i polagat ćeš račune za svaku paru koju si na sebe potrošio, za svaku radost koju si zatvorio u sebe i za svaki trenutak koji si za sebe zadržao, sada idi i živi jer svijet je tvoj.«                                                 Glas Koncila, broj 26 (1827), 28.6.2009.