Večer. Stipe piše zadaću.
“Tata, jeli se č piše sa jednom ili dvje kvačice ?”
“Sa dvije Stipe, dvije…”. Dok mu to govorim, razmišljam o tome, kako mi je oduvijek bilo smiješno ( još iz dana osnovne škole ) kako to moji kolege iz razreda ne znaju što je “č” ili “ć”, a sada to niti Stipe a bome ni Petra ne znaju,…
Jutro, trčanje po polju.
Vozim danas ženu na njen ispit, doduše samo do benzinske u Dubravi gdje je preuzima kolegica ( ženi je noga umjesto da splasne, još gore naotekla, od onog uboda ose, zato je i vozim ). Ona danas ne radi, a ovaj ispit joj je biti ili ne biti. Sretno ženo !
U povratku sa posla, imam za izabrati dva događanja, knjižnica Medveščak u 19 h i predstavljanje Matulićeve knjige, da se uigram za sljedeći tjedan, jer sam onda tamo ja, ili da vidim Kregara, kandidata za zagrebačkog gradonačelnika, kod kuće u Kašini, što sam slučajno vidio na banderi za jutrošnje trke po Paruževini.
Kregar. Sjedim sa Svemirom, trenutak kasnije i sa Kregarom, on priča među ostalim, kako je da bi našao svog zamjenika, na to pristao tek četrnaesti kojem je to ponudio, i kako su ga odvraćali od tog “posla”,…
Da li se isplati založiti i boriti za bolje i drugačije ?
Ko o čemu, ja o cijepanju drva,…A što ću, kada to zapravo nikada nisam radio, a sada radim, i moram priznati uživam u tome.
Elem, ili pređimo na temu,…
Trčim ja tako jutros ( svojih sat vremena, prilično vremena za razmišljanje, zar ne ? )i palo mi na pamet moje c(j)epanje drva, tj. priča o učitelju duhovnosti koji je cijepao drva. Priča tako učitelj iz te priče da postoje tri stupnja u duhovnom rastu. Ljudski, božanski i “ljudski”. Ljudski je kada cijepaš drva, i vidiš drva, božanski je kada cijepaš drva, ali vidiš drva, ali i ne samo njih, a onda onaj najviši “ljudski”, kada opet vidiš samo drva.
Prosto ko pasulj, rekla bi naša braća,…
A sve to mi je opet palo na pamet, jer mi je ona moja prijateljica književnica ( iz prethodnog posta, a od jučer) rekla da ide na takav neki seminar kontemplacije kod jednog fratra.
Neš ti seminara, ko ima vremena, nek dođe kod mene c(ij) epati drva. Pa da vidiš uzdizanja u duhovnosti,…
Jučer, dakle utorak, vidio sam se prijateljicom književnicom ( to joj je fah ), pričamo o njenom radu, o mom romanu, pričamo mi tako, i dok pričam, čujem sam sebe govoriti, “kako je dobro imati povratnu informaciju od drugih, da čovjek eto, provjeri to što radi,jel u pravu, i tako to,…”
I onda razmišljam, ma majke ti šta se više ima provjeravati, i do kada ?
Ako sada nešto ne znam i nisam u nešto siguran, kada ću to biti ? Sa 50 godina ? 60 ? 90 ?
Dosta petljanije i ispričavanja, na posao !
Ponos i snaga !
Pišem o disciplini,a preskačem pisanje već dva dana,…neš ti discipline, a treba mi,…
Jutro, trčanje. Jučer sam cijepao drva navečer, Stipe je danas u zološkom vrtu, žena mi je jučer ubola osa ( pčela ? ) kaže da ju nikad ništa nije tako boljelo u životu,…
Vani se gadno smrklo, kiše nema, ali svaki će tren valjda krenuti,…
Ponos i snaga !
Vraćam se iz polja, i prolazim kraj kuće našeg susjeda “gasterbajtera” iz Njemačke.
I gledam po ko zna koji put kako je sve dotjerano i sređeno “ko na crtu”, a dok prolazim kraj kuće prisjećam se jučerašnjeg gostovanja našeg poznatog redatelja Lustiga, koji je u emisiji “Nedjeljom u dva” rekao da se disciplini “naučio” u Auswithzu.
Njemci. I njemačka disciplina. I red.
Opet još jedna priča o “otkrivanju tople vode”,… kako nešto napraviti, ili do nečega doći,…planiranje, disciplina i rad, rad, rad,…
Spavali smo sa otvorenim prozorima, i djeca, i mi. Sparina.
Malo se teže ujutro dižem, rosa je velika, ali trči se još kako trči,…
Ponos i snaga !
I papa ima svoju stranicu na Facebooku.
Imaš li je ti ?
Nedjelja. Večer, Ilir je otišao, vodio sam ih na “bajere” kraj škole, sladoled, onda igralište u Prepuštovcu, “opsežan program”,…
“Tata, Ilir ti ne pije kolu, niti fantu, njima to tata ne da”, dok to govori Stipe vrti Coca Colu Zero u ruci.
“Tata, jel ova kola nema šećera, piše sa nula šećera ? ”
Ima, ima šećera, govorim mu, i to još koliko,…
“Ali zašto piše da nema ? ” čudi se Stipe.
Tako govore na “Dnevniku” za ono što političari rade,…
I sada, tko te pita što misliš i što govoriš,…dakle pogleda te, vidi te, i zna tko si što si,…
