Ribica dopliva do svoje majke i reče: “Što je voda o kojoj toliko govore?” Smiješeći se majka joj odgovori: “Ti si još mala. Gledaj, voda je svuda oko tebe i u tebi, i daje ti život. Isplivaj na površinu ribnjaka i tamo ostani nekoliko trenutaka pa ćeš shvatiti što je voda.”

Lane dođe svojoj majci košuti i upita je: “Što je zrak o kojem toliko govore?” Ona mu odgovori: “Još si mlad jelen. Gledaj, zrak je svuda oko tebe, i daje ti život. Ako želiš znati što je zrak, gurni glavu u rijeku i shvatit ćeš što je život.”

Živio tada i neki mladić koji je započeo svoj duhovni put. Naišavši na prve poteškoće, upita svetog čovjeka: “Tko je Bog o kojemu toliko govore?”

Kaže moja žena, da je naša zajednička poznanica iz Vele Luke poslije skoro dvadeset godina braka, i svih peripetija, i oko umjetne oplodnje, i usvajanja djeteta, već tri mjeseca trudna, i da je dobila iz socijalne službe poziv da može dobiti djete na usvajanje.

Moj brat i nevjesta su u svojoj priči oko djeteta u prvim nedoumicama.

Strpljenje.

I nikad ne zaboraviti, tko smo i čiji smo.

Ponos i snaga.

Vraćam se iz Glavne pošte, sa plaćenim uplatnicama, u ruci mi je hrpa sitniša koju mi se ne stavlja u džep, nosim ih u ruci. Ispred Glavnog kolodvora prilazi mi mladić, pretpostavljam što ću čuti.

“Nemojte se ljutit, trebao nas je čekati rođak, pa evo mi smo bez novca”, prekidam priču, i dajem mu hrpu sitniša.

“Hvala, znate mi smo iz Subotice”, na te riječi, ( sjećajući se mog nedavnog posjeta Vojvodini) vadim iz džepa, i jednu papirnatu.

Humanist, čovjekoljubac, a šta ću takav sam,…ili,…u pitanju je ipak bio sitniš,…

Čitam članak iz businesa, ( business.hr) kako ga mi između sebe zovemo, o Željku Kerumu, članak je velik, pozitivno intoniran, i završava, sa “on ima iza sebe što pokazati,…”

Slažem se. Na kraju to je zapravo jedino stvarno mjerilo. Za sve. I sva.

Dakle,…

Što ja radim ? Što iza mene ostaje ? ( slobodno si sami postavite, ali sami sebi to pitanje, pustite druge na miru).

Pa,…

Četvrtak. Jutro.

Počinje trka livadama Vurnovca i okolice. Svježe, oblačno. Nakon par minuta trke, počinju prve kapi, polako, pa malo jače, a onda, pere li ga pere,…

Vjetrić lagano hladi, a blagoslivlja li ga odozgora ili  da budemo precizniji lijeva li ga kiša,…

Na tren mislim da se vratim, ali kratko je trajalo razmišljalo, nastavljam.

Ako je ikad bilo kakve sumnje u vezi moga krštenja, ili ako je što falilo za nadopuniti ga , eto sve je to učinjeno, jutros između 5,30 i 6,30 na livadama i poljima Vurnovca i Paruževine.

Svjedok mi je onaj gore.

Ne vjeruje li netko, neka provjeri, kod Njega.

Ponos i snaga !

Večer. Dnevnik. U reklami koja najavljuje sutrašnja “24 sata” udarna najava je za vjernika laika iz Zagreba koji kaže  ” vidio sam Isusa u raju”.

Malo kasnije na internetu vidim, što sam i prepostavljao, u pitanju je ista novinarka, specijalist za “religijsku problematiku”. Moj intervju sa istom od prije skoro dva tjedna, je još na čekanju, ako, jasno uopće i vidi svjetlo dana, tj. iste te novine.

Između onoga što sam ja pričao, i Isusa kojeg je vidio laik iz crkve Svetog Križa u Zagrebu, izvukao sam kraći kraj,…

Ipak je Isus jači,…ha, ha,..

Kod kuće. Poslijepodne.

Petra se igra i preslaguje svoje “Barbi” , “Bratz” i ine lutke, a moj Stipe sjedi za svojim stolom i čita li ga čita knjigu-strip “Duricu” koju mu je dao njegov učo.

Gledaj tata ovo, čita mi Stipe, pokazuje prstom strip i smije se ko luđak ( kako bi on to rekao).

Tata ga gleda. Radosno i zahvalno.

 A kako drugačije,…

U pothodniku susrećem kolegicu sa posla. Stali smo, razgovaramo.

Danas mi je godišnjica braka kaže ona.

Pa zar to nije bilo nedavno, čudim se ja, sjedili smo i pili kavu, i rekla si da vam je godišnjica braka, to nije bilo tako davno,…

Da, prije godinu dana, je također bila godišnjica, kaže kolegica, uz smijeh.

Godina dana.

A kao da je bilo,…