Spoznaja da ću uskoro umrijeti najvažniji je alat koji mi je pomogao pri donošenju teških odluka.

Jer sve – sva očekivanja, sav ponos, sav strah od poniženja ili budućnosti- sve to nestaje kada se suočiš sa smrću i ostavlja samo ono uistinu važno.

Spoznaja da ćeš umrijeti najbolji je način da izbjegneš zamku u razmišljanju da imaš što izgubiti.

Već si gol. Nema razloga da ne slijediš srce.

Nitko ne želi umrijeti. Čak ni ljudi koji su u raju nisu onamo željeli stići. A ipak je smrt odredište koje nam je zajedničko. Nitko joj nije pobjegao. Smrt je najbolji životni izum.

Smrt je ono što mijenja život.

Čisti staro da bi napravio mjesta za novo.

Svakog jutra zadnje 33 godine, bih se prvo pogledao u ogledalo i pitao ;

Da je danas zadnji dan moga života, bih li želio raditi ovo što ću raditi danas ?

Ako je previše dana za redom odgovor bio “ne”, znao sam da nešto moram mijenjati.

Krave s osobnošću daju više mlijeka, čita kolegica istraživanje britanskih znanstvenika.

Krave koje se oslovljava imenom i sa kojima se lijepo postupa, daju više mlijeka.

Prolazim kroz gužvu pothodnika. U jednom trenutku primjećujem postarijeg čovjeka, kako sa strane malim češljem namješta kosu.

Dugo nisam vidio slično. Ni češalj, a ni takvo češljanje.

I odmah se sjećam, igle sa koncem, ogledalca i češlja iz JNA.

Izlazim iz Importane centra na putu prema Ozaljskoj i svojoj godišnjoj karti.

Ispred tramvaja susrećem bivšeg kolegu Vilima. Ovdje je na Teološkom tjednu.

Fino izgledaš, lijepo odijelo govori mi.

A i ti si dobar, pravi si župnik, brzo mu vraćam.

Noć nakon Petrinih manevara, isto je snašlo ženu i mene.

Nikako zaspati. Oboje. I to cijelu noć.

A što sve Petri nismo izgovorili na račun nespavanja.

Nemoguće je povezati razne stvari gledajući prema naprijed; možete ih povezati samo gledajući prošlost.

Zato morate vjerovati da će se stvari nekako povezati u vašoj budućnosti.

Morate vjerovati u nešto – u svoj instinkt, sudbinu, život, karmu, bilo što.

1. Ja.

2. Moji najbliži.

3. Cijeli svijet.

4. Zavisno od situacije, broj 2 i 3 mogu zamijeniti mjesta.

Čitam i razmišljam i čini mi se to čudno ali i  dobro.

Državni službenik na hodniku njihove ustanove u kojoj rade oko podne susreće svoga radnoga kolegu.

Što, i ti ne možeš spavati ?

Slušam prijatelja državnog službenika, koji mi govori o svom poslu u jednom našem ministarstvu.

To što vi radite, to ti je kao nekada u JNA, cilj je teme da prođe vrijeme, komentiram njegov posao.

On je mlađi, pa kada sam shvatio da to ne razumije, pojašnjavam mu sa bližim i lakše shvatljivijim primjerom.

To ti je kao u knjizi Toma Petersa, gurua menađžmenta, koji govori, kako se većina onih koji su šefovi odnose prema svojim uposlenicima i potčinjenima i njihovom poslu kao prema djeci. Niti ih što pitaju, niti ih zanima što oni misle.

E to, to, odvraća mi prijatelj. Tako ti je kod nas, govori on.