Govori mi novinar koji je objavio članak o mojoj knjizi, kako je u zadnji tren, prije objavljivanja materijala, nastala pometnja u redakciji.
Objaviti prikaz romana ili ne ? Svi su uzvrpoljili, telefoni su proradili,…
Autocenzura ? Cenzura ?
Eto, tako je počelo,…
Ponedjeljak.
Dan nakon što je izišao prikaz romana u Večernjaku.
Susrećem starijeg brata ( nekadašnjeg ? ) prijatelja svećenika, koji je također studirao teologiju, oženio se, zasnovao obitelj, četvero već odrasle djece ima. Zadnji put sam ga vidio na mladoj misi mlađeg brata, prije petnestak godina.
“Kako si ono dobro napisao,..sve je ono točno,..ali oni to ne shvaćaju, oni jednostavno ne razumiju,..” govori mi, a ja ga slušam.
Petre,
ja sam, kada mi je bila potrebna stručna pomoć, zatražio je.
Bilo bi dobro da ti učiniš isto.
Pozdrav !
ime i prezime ( izostavio sam)
To je jedna od reakcija, moga ( bivšega ? ) kolege, koji se je javio povodom najave izlaska moga romana.
Na ovom linku ispod možete pročitati najavu moga romana u Večernjem listu, koji nažalost nije objavljen na njihovim web stranicama.
