Stipe je sa svojim razredom išao gledati u kazalište u Dubravi predstavu “Ivica i Marica”.
Dok sjedimo za večerom, Stipe na nam na naše traženje prepričava sadržaj predstave.
Petra ga dopunjava, jer i ona je to gledala, prije godinu dvije, a Milena i ja se smiješkamo pazeći da to Stipe ne vidi, dok ga slušamo.
Stipe završava opis komentarom, to je priča za djecu.
Čujem Stipin komentar, i mislim kako i mi svaki dan slušamo toliko bajki, toliko “Ivica i Marica”, a prema njima se odnosimo kao da je to stvarnost.
A Stvarnost uglavnom niti primjećujemo, niti doživljavamo.
