Čujem se sa Manjom. On je prespavao prvu noć u svojoj novoj kući. Bio mu je u posjetu kum Alojzije koji je taj dan propovijedao na misi u Bjelovaru.

Zovem Suzanu i Snježanu, njima je danas rođendan.

Susrećem i Zdravka u predvorju zgrade u kojoj radim, oko njega svako malo netko stane, pozdravi ga, potapše, uostalom kao i ja.

Čujem se sa mamom i pričam joj kako imamo često problema sa Stipinim buđenjem za školu.

Neću u glupu školu. Tamo mi je dosadano.

Zašto Stipe ?

Pa učitelj stalno govori, izvadite, pa onda malo poslije spremite knjige. Ide mi to na živce. Neću u školu.

Znači isti je ko stric mu Stipe, komentira mama. Tako je i on meni u prvom razredu govorio, što me sad učiš slova, to si trebala prije, kada sam bio mlad.

Smijemo se.

Stipe i striko Stipe.

Žena slavi rođendan, doduše mjesec dana kasnije, i to na poslu.

Čujemo se, pitam kako teče proslava.

Žena se smije, i kaže ovdje nam je ministar, izgrlio me i izljubio i sjedi ovdje sa nama, jede i pije.

E to se zove proslava, komentiram.

Milena i ja smo u Super Konzumu u Dubcu.

Prepoznajem poznato lice, nekadašnja odgojiteljica iz vrtića naše djece.

Pozdravi tetu Vinku i Doroteu, govorim joj. Vidim da me čudno gleda.

Poslije se kod kuće smijemo, shvativši da je ona odgojiteljica iz vrtića, gdje je druga vrsta časnih sestara, a ne ove dvije koje sam dao pozdraviti. Žena i ja brojimo vrtiće kroz ovih šest godina, i nabrojili smo točno šest, kroz koje su nam prošla djeca.

Nije ni čudno da mi se pomiješalo.

Milena i ja smo ranije otišli na posao. Stipe i Petra su ostali sami.

Zovem Petu na mobitel i tako ih budim u 7 h. Nešto kasnije zovem Petru da joj kažem da je vrijeme da ona i braco krenu prema autobusu.

Tata, koga da ja slušam, pita Petra, tebe, mamu ili baku Ljubicu, kada ćemo braco i ja krenuti.

Smijem se njenoj neodlučnosti, i odgovaram joj, ovaj put mene, a kada naučiš sama dobro pratiti vrijeme, slušaj samo sebe.

Sebe Petra slušaj.

Dolazim do kancelarije, vidim kako kolegica pokušava objasniti starijoj ženi da mi nismo policija, a da je zgrada suda tu blizu nas.

Ali neda se baka.

 Ja preuzimam. Brzo shvaćam da ja baka psihički bolesna, nabraja mi svoje neprijatelje, a to su redom sve njeni susjedi. Svi je progone, a policija joj kaže da je luda, povjerava mi se.

Poslije skoro pola sata, izlazi van, hvaleći me kako sam dobar čovjek, najbolji čovjek na svijetu.

Nije loše čuti, da si najbolji čovjek na svijetu, pa niti iz usta Milke Kralj.

Nedjelja. Prekrasno jutro, malo magle, Milena dolazi iz noćne.

Dogovaramo se. Marija Bistrica. Dvadeset kilometara, dvadeset minuta vožnje. Misa u 11 h. Predvodi je kolega, i prijatelj, župnik velečasni Zlatko Koren.

Poslije mise idemo do bazilike, srećem kolegu koji je na službi u župi u kojoj smo krstili Petru. Pozdravljam ga, a on govori da više nije tamo, da je na liječenju, od alkohola. Novi župnik je tamo, bivši bjelovarski kapelan. Svijet je mali.

Kupujemo malo kasnije odojak i gvirc. Nek se zna da smo bili na proštenju, pa povratak kući.

Ručak.

Tata, ipak nam je bilo lijepo, Stipin je komentar, nakon jutrašnjeg plača i negodovanja, zašto moramo stalno ići na misu.

U autobusu kojim se vraćam sa posla ulazi moja supruga sa djecom. Dolaze iz škole.

Dok se vozimo, uz smijeh mi govori novosti sa informacija i razgovora sa Stipinim razrednikom “učom”. Govori učo, da je Stipe dobar, doduše brblja, zaigran je, prepisuje od drugih, ali ne da se na ništa natjerati, sve mora biti po njegovom. I kada ga požuruje da nešto dovrši, Stipe se ne da smesti, uvijek radi po svojem.

Slušam Milenu i smijem se, te gledam Stipu i Petru kako pričaju na sjedalima ispred nas.

Tako mali, a već formirane osobe.

I razmišljam kako je naivno, ono što stalno svi radimo, pokušavamo promijeniti druge. A to je nemoguće.

Sobom se treba baviti, i živiti svoj, a ne tuđe živote.

Hvala ti Stipe što me na to podsjećaš.

Tata, koliko bi trebalo kopati bagerom da se dođe do vraga ?

Puno, Stipe.

Tata, je li vrag uopće postoji, uključuje se Petra.

A kako njega lava i vrućina u zemlji ne sprži, nastavlja Stipe.

Tata gleda i smije se.

Gleda se Dnevnik. Vremensko izviješće.

Tata, kako oni znaju kakvo će biti vrijeme ? Je li to njima Isus kaže kakvo će biti vrijeme. Oni to ne mogu znati, to nitko ne zna. Samo Isus zna kakvo će biti vrijeme, jelda ?

Da, Stipe. Samo Isus.