Već neko vrijeme prije spavanja djeci čitam bajke.

Ovo večer je specifično, jer je Stipe napisao priču, i on nama želi pročitati svoju priču, oko koje mu je Petra pomogla.

Milena i ja slušamo Stipu, suzdržavamo smijeh i pazimo da nas ne vidi, dok on ozbiljnim glasom čita svoju priču. Nakon njega čita Petra svoju priču.

Slušam ih i razmišljam.

Kako su prirodna, jednostavna i spontana djeca, ova naša, večeras, ali i sva ostala.

Tko nam to kasnije svima ukrade, i čini nas licemjerima ?