Isti dan kada je po zagrebačkom sveučilištu počela akcija razbijanja korupcije, isti taj dan moja žena  je išla polagati ključni ispit na svom studiju, koji po dobro znanoj tarifi košta 1000 €.

Ali tko zna zna.

Pismeno položeno, usmeno položeno.

Život je lijep.

Nedjelja. Rođendan. Nakon moga roštilja i torte, striko, Petra, Stipe i ja šećemo se kroz Prepuštovec.

Stipe se saginje i sa puta uzima odlomljen komad cigle, okreće se nama i govori ;

Vidite, našao sam kamen koji piše.

Nedjelja. Rođendan je sutra, ali slavimo ga danas. Baka i striko daju Stipi novce za rođendan.

Isto poslijepodne, malo nakon što su baka i striko otišli, i mi krećemo u Avenue Moll u kupovinu.

Gledam ih pred televizirom kako mašu i igraju se na Nintendu.

Sretan ti rođendan Stipe !

Stipe je za kompjutorom. Došao je na level, kako on kaže gdje mu je jako teško.

A onda ga čujem gdje govori, ja se nikada neću predati, neću odustati, ja znam, ja hoću, ja mogu.

Otkuda ti to Stipe ?

To me je naučila rodica Ana.

Gledam ga, smijem se, pomažem mu, dok zajedno vodimo Leonarda, jednu od ninđža kornjača po krovovima grada.

Nikada, nikada, nikada Stipe nemoj odustati.

Nalazim se u velikoj banci. 

Veliko, prostrano zdanje, u kojem vlada, mir i tišina. Toplo, čisto.

Službenik u odjelu nosi košaricu sa lijepim crvenim jabukama. Ljubezno nas nudi. Uzimam jabuku.

Lijepa, zamamna, i slatka. Jedem i gledam druge kako čine isto.

Mislim da shvaćam i razumijem našeg praoca Adama i njegove dvojbe.

Vozim se prigradskim vlakom na posao.

Često u vlaku mogu vidjeti naljepljene sličice Isusa, Gospe, obično oko ulaznih vrata.

Gledam te naljepnice i razmišljam. U vlaku u kojem se vozim vjerojatno je 90 % katolika, kao što govori statistika na nivou države.

Zašto netko ima potrebe još dodatno lijepiti te sličice i porukice, kad ionako svi sve znamo.

I o Isusu, i o Crkvi,…

Ili možda ne znamo ?

Stipe  se ljuti na mene.

Bijesan je.

Tata, kada se ti opet rodiš, ja ću te onda ubiti.

Gledam ga, i mislim što reći.

Smijem se.

Jutro. Petra i Stipe sa torbama na ramenima. Izlazimo iz kuće.

Javlja se Stipe.

Tata, meni je dosadno u školi, samo sjedimo i nešta učimo. U vrtiću je bilo bolje.

Milena ima rođendan. Došla je iz noćne.

A poklon za mamu, djeco ? Makar krafna ?

Svi se smijemo, sjećajući se kako je prošle godine na pitanje što mami pokloniti, Stipe ozbiljno predložio : Tata, krafnu.

Stipe je došao iz škole. Vadimo knjige iz torbe. Među knjigama je i mala lutkica – Spiderman. Stipe ga uzima iz torbe, pokazuje mi ga i govori.

Tata, ja ću ovog Spidermana, čuvati za uspomenu na tebe i mamu, kada budem velik.