Na poslu sam. Zovem suprugu, i ona je na poslu. Kako si, pitam je ?

Ludnica, gužva. Jedna mlada žena nam je umrla, a druga stara isto četrdest godina je za umrijeti, kako sam se naplakala, bila joj je tu kćer, mala ima četrnaest godina,…

Jesi li si čuo sa djecom, nastavlja žena. Jesu li dobro, ja ih nisam imala kada nazvati. Dok pričam sa ženom pada mi na pamet scena iz punog vlaka kojim sam jutros došao iz Sesveta na posao. Par prijatelja šali se na račun jednoga između nih ;” strah te je piti, bojiš se da ćeš umrijeti..” šale se sa njim kolege.

Strah od smrti. Možda je točnije strah od života ? Ili zašto živjeti. Zašto umrijeti ?