U autu, na putu prema moru.

Petra ( iz čista mira ) : Nemojte se gledati tako zaljubljeno ( upućeno tati i mami ).

Mama, uz smiješak : ne možeš nam to Petra zabraniti.

Tata, ništa ne govori, vozi, gleda djecu i ženu, smije se.

5.7.2008.

Metković. Idemo našim volvom iz Širokog Brijega prema Veloj Luci. U autu smo Milena i ja, Stipe i Petra sjede iza nas.

Stipe : Da li ću ja zauvijek imati ime Stipe ?

Tata i mama :  ?

Stipe : Kada umrem, pa se ponovno rodim, ja bih htio imati drugo ime.

Tata i mama u isti glas ; koje ime ?

Stipe : Ne znam, ali želim drugo ime.

Nakon tri tjedna kupanja, i Vele Luke, bez kompjutora i interneta, evo me nazad.

Čitam razgovor sa Željkom Kerumom.

 Ja volim ljude, kaže Kerum, i pošto mi je ostalo malo vremena ( ima 48 godina) odlučio sam se posvetititi samo velikim stvarima. Isto čovjek izgubi snage, radeći male ili velike stvari, pa već kad radim, da nešto i ostane,…

Slažem se, Željko.

Čitam polemike oko nedavno izrečenih riječi kardinala Bozanića, u propovijedi povodom Dana državnosti, o “našem podaničkom mentalitetu” te o potrebi “partnerskog odnosa”  prilikom ulaska i pregovora sa zemljama  EU-a.

Otkud to “podaničko” u našem mentalitetu ? Zar to nije nedostatak vjere u sebe, svoje mogućnosti, i svoje talente ?

Uvijek problem vjere. Vjera. Vjera u što ? Što je vjera ? U što vjerujemo, i kako ?

U što ja vjerujem, i kako se to odražava u mom životu ?

Čemu sam ja “podanik”, i što me priječi da živim život na koji sam pozvan, u “partnerskom odnosu” sa onim koji me je stvorio i htio ? U čemu je bit problema ?

Vjera ?  Da, vjera.

I opet, u što vjerujem ?

U novoj smo kući.

Sve je novo. Namještaj, kreveti, stolci, tv. Nova je i satelitska. Neki dan je postavljena, a već sutra ne radi. Zovem majstora, kasno je večer, čovjek došao, ušao, i kaže, pa nije uključena.
Trebalo je samo uključiti.

Gledam ga, slušam, malo mi je neugodno, a on se meni ispričava, i kaže, samo zovite bude li problema. Već je otišao.
Razmišljam.
O satelitskoj, o sebi, o životu.
Treba samo uključit. Treba se samo uključiti. Svom snagom, svim srcem, uštekati u ž(Ž)ivot.
I to je sve.