Nedjelja. Sveti Petar. Imendan, Petrin i moj. Manjo i Nina su kod nas na kavi u Vurnovcu.

Nedjeljom u dva, kod Stankovića, gost je teolog  Ivica Šola. Priča zanimljivo. Slušam ga jednim uhom, dok razgovaramo za stolom.

 A onda čujem, nešto kao Šolin komentar, zgoda sa susjedom sa kioska, kaže “…svatko misli da je nešto posebno…”. Ne kužim sasvim kontekst, ali čujem ironiju Šolinih riječi,…

Svatko misli da je nešto posebno,… Nastavlja Šola priču o silnim autobiografijama poznatih i manje poznatih, o brisanju privatnog i javnog,…o potrebi da se iznosi svoja intima,…

Slušam i razmišljam.

Upravo je to ključno. I važno. I vrijedno. Svatko misli da je nešto posebno. I je.

To i jest tako.

Upravo suprotno ironiji Šolinih riječi (neš ti posebnosti, neš ti jedinstvenosti,…). Upravo na toj vrijednosti jedinstvenosti svake osobnosti valja i inzistirati.

Vrijedan si. Jedinstven. Voljen. Uprkos svemu što ti se čini ili pokazuje drugačije.

Tvoj život ima smisao. Ima vrijednost. Ima svrhu. Kakvu i koju ne znam. Ali znam da ima.

Znam i u to vjerujem. I vjerujem onima koji drugima daju smisao i nadu, koji ih ohrabruju na putu.

Nazovimo to ljubav, put, život, smisao, kako hoćemo. Znam da je to vrijedno.

 Moj život. Tvoj. Svaki život. Život. Uprkos svemu.

Zapravo ni ne znam neku drugu veću vrijednost.

Život.

Subota. Zadnji smo dan u “našem” stanu u Masarykovoj 15. Tamo smo već dvije godine. Od nogometnog Portugala do ovogodišnje Austrije i Bilićevih vatrenih, koji se uredno prate u “našem” kafiću u dvorištu naše zgrade.

Milena radi cijeli dan. Stipe, Petra i ja vraćamo se iz Radićeve, gdje je Petra dobila novu “Bratz” na račun uspješno završenog drugog razreda(sve petice),a Stipe nosi jedno od novih čudovišta, koje je dobio, pa jasno za kraj uspješnog pohađanja vrtića(nema više vrtića, Stipe ide u prvi razred).

Taman smo kod “Buldoga” u Bogovićevoj, kad evo Stipe.

“Koliko ćemo još živjeti ? ”

” Gdje Stipe ? ” pitam.

” Na svijetu, koliko ćemo još živjeti, kada ćemo umrijeti ? ”

“Ne znam Stipe, nadam se da ćemo još dugo živjeti. A otkud ti to ? ”

“Ja o tome razmišljam” završava Stipe.