Čitam sa web-a tekst jednog svećenika, prenosim meni zanimljiv dio.

” Pravi ljudi mole pola sata, a onda rade 23,5 sata, i znaju da će uspjeti, jer Bog je s njima. Molitva ne pomaže onome koji neće raditi, sam nažuljati ruke, sam nešto stvoriti.

Bog te je stvorio da ti to možeš. “

Danas smo Milena, Stipe i ja zajedno otišli do Runjaninove u Dom Zdravlja, na Stipin pregled za školu. Sve je prošlo dobro, javio sam to i baki Jaki, a i Stipine mjere, 124 cm visine i 24 kg težine. Stipe je bio u malom grču radi inekcije, tj. cijepljenje na kraju pregleda, ali još jedan Lego Bionicle iz Turbolimača  uspio je otjerati Stipinu tugu.

Dok javljam i govorim mami o Stipinoj strašljivosti na pregledu, ona pita, na koga je to.

Na mene, ja sam isti kao naš did Ćipe, ja sam i strašljiv i hipohondar, eto na koga je, odgovaram uz smijeh.

I mama se smije, te završava razgovor opaskom, ti si bio veći, imao si 27,5 cm i 26 kg.

Ti to još pamtiš, pitam je.

Kako da ne, mama sve pamti, kaže moja mama.