Na poslu sam. Mobitel zvoni, Mario je. Kolega i prijatelj iz nekadašnjih dana. Kaže, doći će.

Malo kasnije,smijemo se, razgovaramo, nismo se dugo vidjeli.

 Spominjemo se zajedničkih prijatelja i poznanika.

Priča o vjeronauku, o bogoslovima koji su kaže drugačiji nego mi, o tome kako je sve danas malo drugačije.

Slušam ga i razmišljam. Sjećam se naših zajedničkih priča i doživljaja, priča i želja o obraćenju svijeta.

 Što li je ostalo od svega toga. Što nas još veže.

Sjedimo u kafiću. On je poduzetnik, zgodan, četrdesetih godina, skupo odijelo, skupi sat, skupe cipele. Priča polako, uz smješak. O sebi, o novcu, o životu koji živi.

U svemu sam umjeren, dobar sam suprug, dobar otac svoje četvero djece, pomažem rodbinu, prijatelje, obdržavam vjerska pravila, ali žene,…tu si ne mogu pomoći, govori. Mijenjam ih doista kao košulje. Studentice, udate,…I to mi je doista problem, jer svoju ženu više ne doživljavam kao nekada,…zapravo mi je sve to mučno. Dok sam sa ženom, sjetim se svih onih drugih, kod ove volim ovo, kod one druge ono,…

Slušam ga, gledam ga, i razmišljam.

Jutro. Importane centar, idem na posao. Srećem prijatelja iz srednješkolskih dana, koga nisam dugo, dugo vidio. Smješak, stisak ruke, i kaže mi: ” Hvaljen Isus i Marija”. Isti tren shvaćam, stvarno se nismo dugo vidjeli.

Ja živim u Zagrebu, objašnjavam mu, imam ženu i dvoje djece. Gleda me sa čuđenjem. ” Zar nisi išao za svećenika ?”

Jesam, i išao, i završio, i bio, i oženio se.

Ponedjeljak. 4,30 mobitel zvoni, gasim ga,okrećem se na drugu stranu.

Ipak pet minuta kasnije se dižem, oblačim i praznim ulicama trčim prema Mimari. Vraćam se sat vremena kasnije, mimoilazim Milenu na ulaznim vratima, smije se, i  ispraća me sućutnim pogledom dok silazi niz stepenice idući na posao.

6.45 budim djecu, nosim Stipu u fotelju, malo kasnije dolazi Petra, zašuškavam ih dekama. Palim TV, crtići, uobičajeni jutarnji ritual. Stipi nosim pahuljice, Petri čokolino.

7.00. Ajmo djeco, oblačenje !

Pomalo ljutita, i još snena protestira Petra iz svoje fotelje: ” Ja želim da se ti normalno ponašaš kao svaki tata, a ne tako, da kad nas budiš da nam pjevaš razne pjesmice, i da se glupiraš, plešeš ispred TV-a kad mi gledamo crtiće.”

” I da nam glasno puštaš Thompsona, rano ujutro”, pridružuje se Stipe.

” Ali djeco to je lijepo kad se pjeva, a uostalom Petra otkud ti znaš kako se ponašaju drugi tate” pokušavam poluozbiljno spašavati svoj roditeljski autoritet.

” Ne znam kakvi su drugi tate, ali ti se ne ponašaš kao drugi normalni tate”, završava Petra dok se ustaje.

Teologija.

Govor o Bogu.

Govor Bogu.

Govor Boga.

Kakve to ima veze sa Isusom ?

Prva reč koja će majka detetu reći neka bude, Kosovo i Metohija, čujem to i gledam, sa prijenosa uskrsne liturgije iz crkve na Cvjetnom trgu.I  nastavlja dalje svećenik čitati uskrsnu poruku patrijarha srpskog Pavla prisutnim vjernicima, nabrajajući mlade, stare, sve ljude, i sve moguće zgode kada trebaju spominjati, govoriti i braniti ideju o srpskom Kosovu i Metohiji.

Slušam, gledam i razmišljam. To je dakle Crkva. Tzv., duhovna sila ( za srpsku crkvu netko je rekao, duhovna JNA ), ili moralna vertikala. Razmišljam o svojoj crkvi.

Crkva je dakle duhovna sila. Isuse pomozi nam. To što čujemo, gledamo, ti koji nas kao vode, imaju li ikakve veze s tobom ? Kakve ?

Gledam dnevnik HTV u 19, 30. Prva vijest je prodaja Modrića u Tottenham.Vijest traje skoro pet minuta, prva je, udarna, sve je iscrpno prikazano. 26 milijuna eura, neslužbeno.

Skoro pred kraj dnevnika, 22 minuta. Vijest o 22 ooo mladih katolika okupljenih u Varaždinu. Možda će se netko iz Crkve buniti i pitati zašto na kraju, takav veleban skup mladih, i kakav je to način plasiranja vijesti, i njihove važnosti.

Osobno, mislim da je to u redu. Mladi, nadam se da vam je bilo lijepo.

Subota. Milena u noćnoj. Negdje oko 20 sati dolazi prijatelj Anđeko zalijepiti Isusu palac. Anđelko ga je i napravio, pa je i stručan popraviti ga. Razgovaramo, i jedemo gosteći se, ostatcima obilnog ručka, mladog odojka, riba koje su jutros stigle iz Vele Luke, pijemo bijelo Stipino, i crno talijansko vino, i mlatimo ( to je zaista pravi izraz ) po torti Milenine tete.

Petra donosi Anđelku svoje crteže, on ih gleda, pohvaljuje, komentira ( ipak je on akademski slikar i kipar ), a malo poslije  priča zanimljivu priču o miševima, ( jednu od priča koju smišlja za svoju djecu ) koju svih troje netremice pratimo, Petra, Stipe i ja.

Nešto kasnije, djeca idu spavati. Anđelko i ja sjedimo i pričamo. Pravi grčki symposion. Jelo, piće, priča.

Mogao si ostaviti makar komadić torte, komentira ujutro Milena, došavši iz noćne, ne mogu vjerovati da ste uspjeli sve to pojesti i popiti.

Onom koji vjeruje, sve je moguće, odvraćam joj.

Subota. Mama je sa nama, došla je jučer, a za ručak nam se pridružuju teta Miljenka i njena kćer Nataša. Ugodan ručak i druženje.Mama to poslijepodne odlazi, pratim je na stanicu.Milena ide na posao radi noćnu smjenu, a ja sa djecom idem u Dalmatinski park.Nazivam Manju i javljam mu da pričeka mamu, i usput komentiram, kako je on uspio pronaći moje web-stranice.Iza njega u pozadini čujem i nevistu.Manjo pita, da kako ne spominjem nigdje nevistu na svojim web stranicama, na što mu odgovaram, da za sve što pišem moram imati neku temu, povod, nadahnuće.

Dakle, nevista strpi se, ili daj mi povoda da i tebe upletem u neku priču, a dotada lijep pozdrav, i čuvaj mi i pazi brata Manju.

Kolega i kolegica iz naše tvrtke dolaze mi i govore da bi htjeli upisati teologiju. Oboje su u braku, imaju već veliku djecu, solidne karijere, stabilne brakove. Sjedimo i razgovaramo. Pojašnjavaju mi svoje motive, govore o svojim željama i nadama u vezi studija teologije.
Zovem svog nekadašnjeg kolegu sa studija, a sada poznatog profesora na tom istom fakultetu, kaže da će rado pomoći, što god treba i može novopečenim teolozima.
Sjedim sa svojim novim teolozima, slušam ih i razmišljam. O sebi, jasno, i svojoj teologiji.
O svojim željama, nadama, i što sam zapravo studirajući teologiju naučio.
Imam 40 godina. I dvadeset godina teologije u nogama.Teologija. Govor o Bogu. Govor Bogu.
Život je jedini odgovor, i sva se teologija u njemu vidi.
Što vidim ?